Freelance fotoreporterka radila je za Washington Post prošle srijede, prateći protest pristalica predsjednika Donalda Trumpa ispred američkog Capitola, u trenutku dok je Kongres glasao o potvrdi izbornih rezultata.
Muškarac je bio visok i stariji, imao brkove i braon jaknu, ispričala je Amanda Andrade-Rhoades za Glas Amerike. Unio joj se u lice i rekao: "Sutra se vraćam sa pištoljem i vraćam se po tebe."
Bez neprobojnog prsluka, i bez ljudi u okolini koji su mogli da joj pomognu, novinarka nije vidjela razlog da dalje zaoštrava situaciju. Okrenula se i otišla. Amanda kaže da su je, do kraja dana, pogodila četiri gumena metka - tri u nogu a jedan u kuk - dok se policija sukobljavala sa izgrednicima, a troje ljudi je prijetilo da će je upucati.
Ona je jedna od nekoliko novinara koji kažu da su ih napali ili su im prijetili izgrednici prošle srijede. Na snimcima se vidi kako rulja razbija opremu ekipe agencije Associated Press, urla na novinare, i vuče jednog fotografa za leđa. Na vratima unutar Capitola, neko je uzviknuo: "Ubiti novinare".
Grupa za praćenje slobode medija u Americi (US Press Freedom Tracker) koalicija aktivista, medijskih organizacija i grupa za zaštitu novinara, istražuje oko 15 napada i pet hapšenja ili pritvaranja novinara širom SAD.
Michael Sherwin, vršilac dužnosti saveznog tužioca za Washington (Okrug Columbia), izjavio je da će njegova kancelarija istražiti i krivično goniti odgovorne za nasilje prema novinarima.
"Neki ljudi nisu upoznati sa tim da su neki od izgrednika specifično napadali novinare", rekao je on na konferenciji za medije, dodajući da je formirao poseban tim koji će koncentrisati na napade na predstavnike medija.
Napadi su se odigrali poslije godine velikog neprijateljstva prema novinarima, kakvo do sada nije viđeno u SAD, a većina incidenata se odigrala dok su mediji pratili proteste na kojima se zahtijevala rasna jednakost i pravda poslije smrti Georgea Floyda, crnca koji je preminuo za vrijeme grubog hapšenja u Minneapolisu.
Grupa za praćenje slobode medija u SAD dokumentovala je više od 325 napada na novinare i 123 hapšenja tokom 2020. godine - daleko više nego ikada ranije. Takođe radi na tome da provjeri još 200 incidenata koji su se odigrali prošle godine, izjavila je za Glas Amerike Kirstin McCudden, jedna od urednica organizacije.
Novinari i njihove redakcije se sada suočavaju sa neprijatnom realnošću: SAD postaju sve opasnije mjesto za novinare. Mediji preduzimaju dodatne mjere predostrožnosti da bi zaštitili svoje reportere.
"Ne bismo smjeli da radimo svoj posao u strahu", kaže Andrade-Rhoades. "Ali, sada je tako."
Neprijateljstvo i van Washingtona
Neprijateljstsvo prema novinarima nije ograničeno samo na prijestolnicu. Prošle srijede, Rick Egan je fotografisao skup Trumpovih pristalica kod državne skupštine Utah, za Salt Lake Tribune.
U jednom trenutku, jedan muškarac u njegovoj neposrednoj blizini viknuo je u megafon:
"Pogledajte ovoga sa njegovom maskom..." i dodao nekoliko psovki. Egan kaže da je nastavio da fotografiše skup.
U roku od nekoliko minuta, isti muškarac se vratio, i ovog puta mu prsnuo biber sprej u oči.
"Ništa mu nisam učinio nažao. Uradio je to potpuno bez povoda", kaže Egan. "To je bila najluđa stvar koju sam doživio u karijeri kao novinar."
U pričama u prvom licu koje su imale veliki publicitet na društvenim i drugim medijima, neki reporteri su događaje uporedili sa svojim iskustvima dok su bili izvještači sa ratnih područja. Novinari kažu da su se posljednjih godina navikli na povećano neprijateljstvo, gdje ih ljudi vređaju ili guraju. Ali ti incidenti nisu "ništa u poređenju sa onim što se dogodilo prošle nedjelje", navodi fotoreporter Egan.
Andrade-Rhoades smatra da je za neprijateljstvo djelimično odgovorna "zapaljiva retorika", koja se mogla čuti i od predsjednika SAD, koji je imao napeti odnos sa velikim brojem medija od kojih je neke opisivao kao "lažne vijesti" i "neprijatelje naroda".
Trump i njegove brojne pristalice vjeruju da su mediji iz "mainstreama" bili pristrasni u izvještavanju o predsjedniku i pokušali da deligitimizuju njegov mandat pretjerano kritičkim izvještavanjem. Rast dezinformacija na društvenim mrežama je dodatno oslabio povjerenje u medije.
Egan je primjetio sličnu promjenu retorike u protekle četiri godine. U novije vrijeme, kaže, ljudi su ga vrijeđali što nosi masku.
"To može da bude gomila ljudi uznemirenih što moraju da nose maske i koji nas napadaju verbalno, viču i vrište na nas", priča on. "To je prosto van pameti. Nikada se ranije nije dešavalo, nikada nisam brinuo za svoju bezbjednost."
Nošenje maske je postalo tema koja izaziva bijes širom svijeta, gdje ljudi sa jedne strane vide maske kao neophodnu mjeru u pokušaju da se spriječi širenje koronavirusa, dok ih drugi vide kao pokušaj da se ograniče njihove slobode.
Kako zaštititi novinare?
Kako su se protesti sa zahtjevima za rasnu jednakost intenzivirali, Andrade-Rhodes je počela da sama kupuje zaštitnu opremu.
Salt Lake Tribune, u kojem radi Egan, prošle srijede je naručio zaštitnu opremu za svoje osoblje, uključujući prsluke i rukavice, a planiraju i da naruče šjlemove.
Novinari učestvuju i u formalnim treninzima.
"Naši urednici žele da budemo u prvim redovima, žele da prenosimo šta se događa", kaže Egan. "Ali, žele i da budemo bezbjedni".
Frank Smyth je izvršni direktor kompanije GJS Security, koja klijente obučava u pružanju hitne pomoći. Kompanija navodi da je potražnja za njenim treninzima dramatično porasla 2020. godine, kako su se novinari suočavali sa sve opasnijim situacijama.
Kompanija nudi treninge koji se odnose na građanske nerede, policijske taktike prema novinarima i jednočasovni kurs "zaustavljanja krvarenja" - u suštini - pružanja prve pomoći.
Kompanija je počela da nudi obuku iz građanskih nereda novinarima u Americi 2016. Organizovali su nekoliko desetina sesija treninga, a do 2020. su više nego udvostručili svoje treninge u odnosu na četiri godine ranije, navodi izvršni direktor.
Međutim, Smith, koji je autor izvještaja UNESCO-a o sve većim opasnostima za medije koji prate proteste na globalnom nivou, i čija se kompanija obično fokusira na obuku novinara koji rade u mjestima kao što su Irak, Afganistan i Venecuela, nije ponosan zbog povećanog posla.
"Činjenica da se to dešava kod kuće je uznemirujuća", izjavio je Smith za Glas Amerike. "Rastužuje me što smo u toj situaciji. Tužno je što je ljudima potreban takav trening da bi radili u Sjedinjenim Državama."
Međunarodna ženska fondacija za medije (IWMF) takođe pruža trening, a prošle godine je njene kurseve pohađalo 1.096 novinara, kaže koordinatorica programa Maria Alejandra Silva Ortega. To je eksponencijalni rast u odnosu na 122 novinara koliko su obučili 2019, što ona pripisuje i pristupačnosti časova za vrijeme koronavirusa i povećanoj potražnji.
"Medijske redakcije uviđaju da sada imaju odgovornost i za bezbjednost svojih novinara", kaže Ortega za Glas Amerike.
Smith je zabrinut zbog povećane potražnje za ovakvim vrstama obuke, i brine ga buduća bezbjednost novinara u SAD.
"SAD su sada neprijateljska sredina za novinare. Mislim da to nije preuveličavanje", zaključio je Smith.