Nacionalna uprava za oceane i atmosferu (eng. National Oceanic and Atmospheric Administration/NOAA) u srijedu je saopštila da je prosječna globalna temperatura u 2010. bila 14.7oC, pri čemu je zabilježeno osam najtoplijih godina ikad.
Iz Službe za nadgledanje Zemljine atmosfere Copernicus (Copernicus Atmosphere Monitoring Service/ CAMS) dolaze podaci kako je 2019. godina bila druga najtoplija godina sa temperaturom za 0.6oC višom nego što je to prosjek za period 1981.-2010.
Prema podacima CAMS-a, prosječna temperatura u posljednjih 5 godina bila je između 1.1 i 1.2 ° C viša od predindustrijske razine. Ovo je ujedino bila i najtoplija godina u Evropi, a dijelovi Afrike, Azije, Australije, Evrope i Južne Amerike imali su rekordno visoke temperature 2019. godine. Prosječna temperatura na Aljaski bila je iznad smrzavanja, što se bilježi prvi put.
Čuveni britanski prirodnjak i dokumentarist David Attenborough je, u nedavnom razgovoru za BBC povodom UN Konferencije o klimatskim promjenama 2020, koja će se održati u novembru, još jednom skrenuo pažnju na ozbiljnost krize. „Izbjegavamo stvari iz godine u godinu, odlagali smo ciljeve i govorili: 'Pa dobro, ako to učinimo za dvadeset godina ...' nastupio je trenutak krize, ne možemo ga više izbjegavati,“ istakao je Attenborough.
Mnogi klimatolozi koji su vidjeli istraživanje NOAA rekli da nema drugog objašnjenja za rekordno visoke temperature osim ljudske aktivnosti.
"Ovo će biti dio onoga što ćemo gledati svake godine dok ne stabiliziramo emisiju stakleničkih plinova", rekao je Gavin Schmidt, šef NASA-inog Instituta Goddard za svemirske studije. "Prešli smo na teren zagrijavanja iznad 2 stepena Farenheita 2015. i malo je vjerovatno da ćemo se vratiti natrag. To pokazuje da je ono što se događa ustrajno, a ne trenutačna pojava usljed nekog vremenskog fenomena“.
Stručnjaci kažu da prirodni uzroci, uključujući više topline od Sunca i klimatske varijacije, nisu dovoljno veliki da bi objasnili dugoročni porast temperature.
Usljed povećanja koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi, najprije ugljendioksida, klima planete Zemlje se mijenja. Ovo povećanje je uzrokovano ljudskim djelovanjem – u trci za energiju trošimo sve više fosilnih goriva čijim se izgaranjem oslobađa ugljendioksid. Klimatske promjene dovode do pogoršanja suša u nekim dijelovima svijeta, poput Australije, dok u drugim izazivaju povećanje razine mora i oceana, prijeteći da male ostrvske države nestanu ili uzrokujući jake oluje, uragane i poplave.
Klima se kroz istoriju planete mijenjala, ali nikada ovako naglo i brzo i rijetko pod utjecajem živih bića. Zapravo, osim danas, jedini put kada su živa bića promijenila klimu i sastav atmosfere, bilo je kada su fotosintetski organizmi napunili atmosferu praistorijske Zemlje kisikom.
Naša vrsta i druge vrste se teško mogu nositi sa izazovima ove krize koja prijeti da siromašni dijelovi planete postanu još siromašniji i stavlja niz izazova i pred visokorazvijene zemlje.
Onima koji još uvijek sumnjaju u to da su klimatske promjene stvarne, naučnici poručuju da sve što treba urade jeste da pogledaju otapanje ledenog pokrivača, jače oluje, poplave u nekim dijelovima svijeta i sušu u drugim kao jasne dokaze.
