Petnaestog studenog 1777. američki kontinentalni Kongres usvojio je Članke konfederacije i stalne Unije, te ih poslao na ratifikaciju zakonodavnim tijelima trinaest bivših britanskih kolonija, koje su njihovi stanovnici proglasili slobodnim i neovisnim državama. Prijedlog prve pismene povelje Sjedinjenih Država uspostavio je konfederaciju, ili ligu, suverenih država.
Tvorci ovog dokumenta namjerno su državama dali veće ovlasti nego središnjoj vladi, koja se sastojala od Kongesa sa samo jednim domom, u kojem je svaka država imala jedan glas. Dokument je Kongresu dao ograničene ovlasti kako bi osigurao obranu, poštansku službu, pravni sustav, regulirao trgovinu, i tiskao novac.
No, Članci konfederacije središnjoj vladi nisu dali ovasti da ubire poreze, što znači da Kongres nije mogao prikupiti prihode koji su mu bili potrebni da obavlja dužnosti savezne vlade. Dokument također nije osnovao ured predsjednika niti izvršnu vlast.
Povjesničar sa sveučilišta Californije, Robert Middlekauff kaže da su, usprkos svim svojim nedostatcima, Članci konfederacije odražavali političku volju nacije u ono vrijeme.
"U Americi je postojala velika sumnjičavost prema političkoj moći, te su tako Članci konfederacije bili shodni onom vremenu, kad se uzme u obzir političko raspoloženje i atmosfera, kao i dugačka tradicija samouprave unutar kolonija", kaže on.
Članci konfederacije ratificirani su 1781. godine, a osam godina kasnije, zamjenio ih je ustav Sjedinjenih Država, koji je omogućio stvaranje funkcije predsjednika kao izvršne grane vlasti, i koji je centralnoj vladi dao znatno veće ovasti.