Devetnaestog listopada 1765. tenzije između Britanije i američkih kolonija intenzivirale su se nakon što su kolonije odobrile Deklaraciju prava i pritužbi. Delegati iz devet britanskih kolonija odobrili su deklaraciju kao oblik protesta protiv britanskog zakona o porezu na pravne dokumente. Delegati su također pozvali na bojkot britanske uvozne robe u kolonijama, koje su bile najveće englesko tržište.
Britanski je parlament, naime, izglasao zakon, takozvani Stamp Act, kojim se oporezuju pravni dokumenti, kao i većina javnih dokumenata, kao način da se plati održavenje engleskih snaga u Americi. Zakon je odmah doveo do vala demonstracija u kolonijama, i poziva na sastanak kako bi se našlo rješenje.
Deklaracija o pravima sastojala se od 14 točaka, u kojima se tvrdilo da stanovnici kolonija trebaju imati sva prava britanskih državljana, kao da žive u Engleskoj. Među tim prvima je i ono o zastupljenosti u parlamentu, prije nego ih se može oporezivati. Takozvani Stamp Act kongres, bio je prvi sastanak predstavnika različitih kolonija kako bi se raspravljalo o odgovoru na englesku kolonijalnu politiku. Ovaj je sastanak poslužio kao primjer za kasnije sastanke o engleskoj kolonijalnoj politici, koji će naposljetku dovesti do Deklaracije o neovisnosti i Revolucionarnog rata.