Rat protiv terorizma fokusira se previše na religiozne ekstremiste, a nedovoljno na problem slabih centralnih vlada i njihove nemoći da služe svojim ruralnim populacijama, tvrdi jedan stručnjak za islam. Njegova knjiga, zanimljiva studija koja obuhvaća zemlje od Pakistana i Filipina do Malija i Nigerije, navodi na razmišljanja.
Boreći se, u Maliju, protiv terorista povezanih s al-Qaidom, francuska je vojska pomogla u ponovnom uspostavljanju reda u područjima zahvaćenima pobunom Tuarega. No, lokalne vođe poput Mousse Ag Oumeytte kažu da je za rješavanje krize potrebno poboljšati kvalitet ruralnog života. “Siromaštvo i nedovoljni razvoj na sjeveru ono je što je i dovelo do tih problema.”
To je izazov za međunarodnu zajednicu dok se ona sučeljava s novim prijetnjama u Africi, upozorava francuski predsjednik Francois Hollande. “Nestabilnost Sahela predstavlja opasnost da neriješeni sukobi potiču na terorizam. Moramo hitnije raditi na rješavanju problema od kojih stanovništvo pati preko 30 godina.”
U svojoj knjizi “The Thistle And The Drone” - “Čičak i dron,” s podnaslovom “Kako je američki rat protiv terorizma postao globalni rat protiv plemenskog islama” - Akbar Ahmed, svjetski poznati stručnjak za islam sa American University, u Washingtonu, ispituje borbu protiv terorizma od Afganistana i Pakistana do Jemena i Somalije, od južnih Filipina do Malija i Nigerije.
“Svugdje se radi o velikim plemenskim grupama koje imaju problema sa centralnom vladom. Svugdje o područjima gdje postoje ozbiljni ekonomski problemi u smislu njihovih prirodnih resursa. I sve govori u prilog tome da još uvijek krivo tumačimo odnos koji imaju prema islamu.”
U nigerijskoj borbi protiv Boko Haram militanata, vlada se, kaže Ahmed, fokusira na islamski fundamentalizam kako bi odvukla pažnju s vlastitih neuspjeha i propusta u razvoju područja.
“U takvom kontekstu, centralna je vlada u stanju uvući Sjedinjene Države ili Evropu što onda postaje vrsta jihada, vrsta konfrontacije između Zapada – kršćanstva – i islama.”
Centralne vlade, kaže Ahmed, suviše često antagoniziraju cijele etničke skupine.
“Kad se to dogodi, kad sebi stvorite neprijetelje od 100 ili 500 ili 5000 nezadovoljnih i kriminalno naklonjenih pojedinaca, dobijate s njima i 5 ili 10 ili 15 milijuna pripadnika plemena. A to je katastrofa, katastrofa za cijelu zemlju.”
I za međunarodnu zajednicu.
“Da, upravo kad se situacija u Afganistanu počinje smirivati, Pakistan stajati na put ka demokraciji, s izborima koji će se uskoro održati, Sjedinjene Države i Evropa bivaju uvučene u još jedan rat protiv terorizma i sa Sahelom se, čini se, cijeli krug ponavlja.”
Za razbijanje tog kruga, kaže Ahmed, potrebno je ponovno razmisliti o pristupu u ratu protiv terorizma.
“Ako problem potječe iz plemenske kulture, pravila i običaja, onda rješenje sasvim sigurno leži u njima, ne u religiji i stihovima i porukama Kurana.”
Ono što Akbar Ahmed preporučuje, to je – pokušati riješiti napetosti između slabih centralnih vlada u bivšim kolonijama i manjinskih etničkih skupina u njihovim perifernim područjima.
Boreći se, u Maliju, protiv terorista povezanih s al-Qaidom, francuska je vojska pomogla u ponovnom uspostavljanju reda u područjima zahvaćenima pobunom Tuarega. No, lokalne vođe poput Mousse Ag Oumeytte kažu da je za rješavanje krize potrebno poboljšati kvalitet ruralnog života. “Siromaštvo i nedovoljni razvoj na sjeveru ono je što je i dovelo do tih problema.”
To je izazov za međunarodnu zajednicu dok se ona sučeljava s novim prijetnjama u Africi, upozorava francuski predsjednik Francois Hollande. “Nestabilnost Sahela predstavlja opasnost da neriješeni sukobi potiču na terorizam. Moramo hitnije raditi na rješavanju problema od kojih stanovništvo pati preko 30 godina.”
U svojoj knjizi “The Thistle And The Drone” - “Čičak i dron,” s podnaslovom “Kako je američki rat protiv terorizma postao globalni rat protiv plemenskog islama” - Akbar Ahmed, svjetski poznati stručnjak za islam sa American University, u Washingtonu, ispituje borbu protiv terorizma od Afganistana i Pakistana do Jemena i Somalije, od južnih Filipina do Malija i Nigerije.
“Svugdje se radi o velikim plemenskim grupama koje imaju problema sa centralnom vladom. Svugdje o područjima gdje postoje ozbiljni ekonomski problemi u smislu njihovih prirodnih resursa. I sve govori u prilog tome da još uvijek krivo tumačimo odnos koji imaju prema islamu.”
U nigerijskoj borbi protiv Boko Haram militanata, vlada se, kaže Ahmed, fokusira na islamski fundamentalizam kako bi odvukla pažnju s vlastitih neuspjeha i propusta u razvoju područja.
“U takvom kontekstu, centralna je vlada u stanju uvući Sjedinjene Države ili Evropu što onda postaje vrsta jihada, vrsta konfrontacije između Zapada – kršćanstva – i islama.”
Centralne vlade, kaže Ahmed, suviše često antagoniziraju cijele etničke skupine.
“Kad se to dogodi, kad sebi stvorite neprijetelje od 100 ili 500 ili 5000 nezadovoljnih i kriminalno naklonjenih pojedinaca, dobijate s njima i 5 ili 10 ili 15 milijuna pripadnika plemena. A to je katastrofa, katastrofa za cijelu zemlju.”
I za međunarodnu zajednicu.
“Da, upravo kad se situacija u Afganistanu počinje smirivati, Pakistan stajati na put ka demokraciji, s izborima koji će se uskoro održati, Sjedinjene Države i Evropa bivaju uvučene u još jedan rat protiv terorizma i sa Sahelom se, čini se, cijeli krug ponavlja.”
Za razbijanje tog kruga, kaže Ahmed, potrebno je ponovno razmisliti o pristupu u ratu protiv terorizma.
“Ako problem potječe iz plemenske kulture, pravila i običaja, onda rješenje sasvim sigurno leži u njima, ne u religiji i stihovima i porukama Kurana.”
Ono što Akbar Ahmed preporučuje, to je – pokušati riješiti napetosti između slabih centralnih vlada u bivšim kolonijama i manjinskih etničkih skupina u njihovim perifernim područjima.
