988. godine, Japan je imao 8 od 10 najvećih kompanija u svijetu, a danas nema ni jednu medju prvih 20. Do 2050., 44 procenta te zemlje biće starije od 60 godina, a Japan je već danas najstarije svjetsko društvo.
Barry Bosworth iz institucije Brookings kaže da će takvo osipanje radne snage biti prepreka ekonomskom rastu Japana, jer će sve više ljudi biti dodavano u penzijski i zdravstveni sistem zemlje:
- Slični su Sjedinjenim Državama, jer imaju prilično jeftin penzioni sistem, ali su slični i Evropi po tome što imaju prilično jeftin sistem zdravstvene zaštite. To se uveliko odrazilo na njihov privatni sektor. Razlog je što njihova radna snaga opada u broju i sada i u narednim godinama sve više, te ekonomija ne može da raste dovoljno.
Japanski ukupni društveni proizvod, korigovan za faktor inflacije, uopšte nije rastao od devedesetih godina prošlog vijeka, a njegov ukupan dug je dvostruko veći od ukupnog društvenog proizvoda.
I Evropljani žive duže, a zabilježen je i oštar pad fertiliteta u Evropi. Medjunarodni monetarni fond predvidja da će se omjer penzionisanih u odnosu na radno aktivne u Evropi udvostručiti do 2050. godine.
Sjedinjene Države – opterećene sa 14 hiljada milijardi dolara duga – takodje imaju problem starenja populacije. Do 2030. šezdesetpetogodišnjaci i stariji činiće gotovo 20 procenata stanovništva. A Sjedinjene Države imaju veoma skup sistem zdravstvene zaštite, upozorava David Rosnick iz Centra za ekonomska i politička istraživanja:
- Naši troškovi zdravstvene zaštite su mnogo veći nego u bilo kojoj razvijenoj zemlji, i predvidja se da će naši troškovi rasti brže od većine razvijenih zemalja. Prema tome, ako ništa ne uradimo s tim u vezi, imaćemo ozbiljnih ekonomskih problema, čak i nezavisno od vlade.
Kombinacija starenja radne snage i akumulacija dugova imala je i imaće katastrofalne efekte na razvijene ekonomije, kaže Barry Bosworth. Sjedinjene Države, Japan i EU najvjerovatnije će rasti sporije u budućnosti, a dug Sjedinjenih Država bi mogao zakočiti sposobnost države da brine o svojim starijima:
- Mi smo uvijek mislili da problem deficita imamo samo u vezi sa starenjem populacije. Sada, zajedno sa činjenicom da smo napravili toliki dug, u godinama koje dolaze ćemo plaćati i kamate na taj dug i moraćemo da plaćamo penzionere - sve to od usporenije ekonomije.
Njemačka ima najsnažniju ekonomiju u Evropi, ali i problem smanjivanja i starenja populacije. Ova udarna ekonomska snaga u EU, suočiće se unutar narednih 10 godina sa potencijalnim manjkom od 2 miliona kvalifikovanih radnika. Njemačka je, 2000. godine, otvorila vrata za mlade, visoko kvalifikovane radnike iz drugih evropskih zemalja, ali je do sada u Njemačku otišao tek mali broj njih.
Čak i druga po veličini svjetska ekonomija, Kina, suočena je sa starenjem radne snage. Svojom politikom “jedno dijete po porodici” iz 1979. postigla je zacrtani cilj – populacija Kine je smanjena za oko 300 miliona ljudi. Ali, ta je politika dramatično usporila i ulazak mladih u kategoriju radnih ljudi, i kao rezultat, kaže Bosworth, Kina će naglo početi da stari u narednim decenijama:
- Oni sad dobijaju veoma mali broj radno sposobnih mladih ljudi i to je za KInu ozbiljan problem. Veoma su zabrinuti jer su procenat novorodjenih prebrzo smanjili.
Bosworth zaključuje da je budući model za ekonomije zemalja koje stare već ponegdje na djelu:
- Mislim da je današnji Japan slika budućnosti za mnoge od nas. U mnogim ekonomijama ljudi će trebati da rade duže nego što su očekivali – to će uštedjeti nešto novca jer njih nećemo trebati da ponovo obučavamo. Uštedjećemo na edukaciji, ali njihovo zdravlje će sa starenjem bivati slabije, tako da će rasti troškovi zdravstva za zaposlene, a onda ponovo slijede troškovi njihovih mirovina.
