Američke i vojne snage zemalja, članica NATO saveza napustiće, kako je u i više navrata do sada isticano, Afganistan tokom 2014. godine. Te najave prate i američko-evropska uvjeravanja i uvjeravanja zemalja-susjeda da će pružiti punu podršku unutarnjoj stabilnosti i ekonomskom razvoju Afganistana, ostavljajući Afganistancima da definiraju budućnost zemlje. Ključno pitanje u tom kontekstu je da li to oni, Afganistanci, mogu bez krupnih političkih reformi.
Tokom nedavne međunarodne konferencije u Istanbulu, kojoj su zajednički domaćini bili Turska i Afganistan, afganistanski predsjednik Hamid Karzai upozorio je da nema nade za mir u njegovoj zemlji ukoliko susjedne države ne pomognu borbu protiv terorističkih grupa. Jedan od puteva koji bi mogao voditi tom miru je i „Novi put svile,“ projekat koji snažno podržavaju i Sjedinjene Američke Države. Cilj projekta je uvezivanje Afganistana u ekonomsko tkivo regiona, podsticanje proizvodnje i trgovinske razmjene povezivanjem centralno-azijskih puteva i pruga sa Pakistanom, Indijom i Afganistanom.
„Apsolutno je sigurno da „Novi put svile“ ne može biti ostvaren, ako Afganistan ne bude stabiliziran, politički i ekonomski. Taj i drugi pogrami su vizije, a ono što je nužno odmah i sada je stabiliziranje Afganistana“ – ističe Michael O'Hanlon, analitičar vašingtonskog instituta Brookings. Po njegovoj ocjeni, planovi o povlačenju stranih trupa iz Afganistana su razumno definirani, a jačanje afganistanskog političkog sistema je daleko teži zadatak.
„I predsjednik Karzai 2014. godine mora odstupiti. Afganistancima moramo na promišljen način pomoći izabrati onoga ko će Karzaia naslijediti. Nažalost, afganistanskim ustavom date su velike ovlasti predsjedniku zemlje, a male političkim strankama, parlamentu i alternativnim centrima političkog uticaja. To praktično znači da pripreme za predsjedničke izbore ne mogu biti dobro obavljene“ – konstatuje gospodin O'Hanlon.
Drugi analitičari upozoravaju da bi 2014. godina mogla biti, kako kažu, pogubna ukoliko budu ponovljene izborne malverzacije sa prethodnih izbora. A da se ne ponove, nužne su ozbiljne reforme kojima će državna vlada, i sadašnja i buduće, biti na čvrsto na nogama.
Caroline Wadhams, analitičarka Centra za američki progres, za sadašnji trenutak Afganistana kaže:
„Pravni i pravodusni sistem je, ili u rukama predsjednika Karzaia, ili je nedozvoljivo slab. A u Afganistanu mora doći do ozbiljnih provjera, uspostavljanja ravnoteže i odgovornosti unutar tog sistema da bi Afganistanci mogli kanalisati i neke od njihovih sadašnjih nedaća i neke od budućih težnji. Reforme se moraju dogoditi, mora se naći način da se uspostavi kontrola i ravnoteža kroz decentralizaciju i čvršću odgovornost ukupnog sistema vlasti.“
U ovom trenutku Sjedinjene Države i međunarodna zajednica imaju namjeru nastaviti finansijski podržavati izgradnju infrastrukture i osiguravanje osnovnih životnih potreba Afganistanaca. Ako bi stanje unutranje sigurnosti poslije 2014. godine bilo značajno pogoršavano, ti planovi bi svakako bili dovedeni u pitanje. Najsigurniji put da se to izbjegne je proces pomirenja kroz koji Afganistanci moraju proći da bi došli do stabilnog i demokratskog Afganistana.
