U tom haosu, Rezaie nije mogao doći do zračne luke gdje su let za let polijetali bez njega. 27-godišnjaku nije preostalo ništa drugo nego uzeti svoju budućnost u svoje ruke. Poput mnogih drugih Afganistanaca, odlučio je pronaći drugi izlaz i krenuo na nevjerojatno putovanje tisućama kilometara do Evrope, velikim dijelovima pješke.
Više od tri mjeseca kasnije, Rezaiejeva odiseja kroz pet zemalja odnijela ga je visoko u francusko-talijanske Alpe, gdje se probija kroz snijeg do koljena kako bi izbjegao graničare, s novinarom Associated Pressa.
Afganistanski egzodus za koji su se neki bojali da će preplaviti Europu migrantima nakon što su talibani došli na vlast nije se ostvario. A usred zubatih alpskih stijena načičkanih ledenicama, brzo postaje jasno zašto: samo najotporniji i najsnalažljiviji prognanici dospiju ovako daleko.
Ispred Rezaiea u snježnom pejzažu nalazi se francuska granica, neoznačena, ali je čuvaju policajci danonoćno koji proviruju kroz termalni dalekozor tražeći toplinske znakove. Rezaiejev suputnik, još jedan Afganistanac s ožiljcima od bombaša samoubojice koji ga je potaknuo na bijeg, već je pokušao - i nije uspio - stići do Francuske ovom zimskom rutom.
Dakle, Afganistanci pažljivo napreduju. Zastaju da osluškuju zvukove u smrznutoj tišini, da pogledaju kartu na Rezaieinom telefonu prije nego što mu hladnoća pokvari bateriju i da žvaću kroasane punjene džemom koje su kupili u pograničnom selu Claviere u Italiji. Ako ih francuski stražari uhvate kako patroliraju granicom pješice, na ski-biciklima i u kombijima, Italija je mjesto gdje će se biti prisiljeni vratiti.
Talibansko preuzimanje vlasti i brzi kolaps afganistanske ekonomije doveli su ljude ilegalno u susjedni Iran, što je često prva odskočna daska za Afganistance — uključujući Rezaieja — koji guraju dalje u Europsku uniju.
Afganistanci su sada na putu da prestignu Sirijce kao vodeći europski tražitelji azila u 2021. Interni izvještaji EU-a o migracijskim trendovima pokazuju da je više od 80.000 Afganistanaca zatražilo azil do novembra. To je porast od 96% u odnosu na isti raspon prošle godine, a povećanje je dijelom uzrokovano evakuacijama iz zračne luke Kabul.
Rezaie, iz Herata u zapadnom Afganistanu, kaže da je otputovao u Kabul u potrazi za letom, ali se potom vratio nakon bombaškog samoubojstva i napada oružjem u danima jenjavanja zračnog prijevoza. Vjeruje da bi bio ubijen da je ostao u Afganistanu zbog posla koji je radio sa stranim humanitarnim skupinama.
Tako je ispraznio svoju ušteđevinu, posudio novac i za sobom ostavio tiskaru, prijatelje i lagodan život.
Potraga ga je prvo odvela u Iran i Tursku, zatim brodom i 25 dana pješice u Grčku. Slijedila je Italija, a zatim francuska granica.
Rezaie misli da će ga prijeći lako, u usporedbi sa svime što je prošao. No, europskim je putnicima na koje iznenada naiđe na skijaškoj stazi koja mu presijeca planinski put, još je lakše. Prolaze, ne obraćajući pažnju na njega, ne moraju brinuti o policijskim patrolama.
Osjećajući se upadljivim na njegovanoj padini, Rezaie je zapanjen koliko je njihova bezbrižna radost u oštroj suprotnosti s njegovom hitnom potrebom da se vrati u kamuflažu drveća.
"Neki ljudi silaze sretni", kaže on, a pluća se dižu u zraku. "Drugi ljudi rastu tužni."
Pronalazeći putove duboko u Europu, Rezaie i drugi migranti nude nadu onima koje će sigurno slijediti. Njihovo znanje o preprekama, njihovim kontaktima i njihovim savjetima za putovanje stići će natrag u Afganistan. Migranti koji pokušavaju prijeći alpski prijelaz dijele telefonske karte s GPS oznakama koje pokazuju put.
Rezaie cilja na utvrđeni francuski grad Briancon. Sayed i Mortaza, rođaci, oboje od 16 godina, prošli su kroz Briancon nekoliko sati ranije. I oni su pobjegli u danima nakon pada Kabula i putovali kroz Iran u Tursku. Odatle su prokrijumčareni na skučenom brodu u Italiju, brutalno šestodnevno putovanje koje ih je učinilo preslabima da bi mogli stajati.
Uhvaćeni na francuskoj granici, dopušteno im je da nastave jer su maloljetni. Sedam odraslih Afganistanaca s kojima su prešli poslano je natrag.
Talibansko preuzimanje vlasti raspršilo je Sayedovu obitelj. Njegov otac i stariji brat radili su kao policajci. Pobjegli su, a Sayed misli da se kriju u Pakistanu. Bez svojih plaća, Sayed i njegova majka nisu imali primanja, pa su i oni otišli. Ona je kod sestre u Iranu. On cilja na Njemačku.
"Možda Dortmund, jer volim nogometni klub Dortmund", rekao je. – Samo želimo pobjeći.
Drugi koji su otišli mnogo prije nego što su talibani preuzeli vlast kažu da se više ne nadaju povratku.
"Sad je gotovo za nas, za sve koji su u Europi", rekao je Abdul Almazai, 26, koji je napustio Afganistan kao tinejdžer. Odbačen na francuskoj granici s još osam Afganistanaca, planirao je pokušati ponovno.
“Prešli smo tolike planine”, rekao je. – Moram napraviti svoju budućnost.
Humanitarni radnici zabrinuti su da Afganistanci koji su više navikli na planine i zimske opasnosti idu rizičnijim rutama kroz snijeg od migranata iz toplijih krajeva.
"Oni su samouvjereni, a ponekad samopouzdanje nije od pomoći", rekao je Luca Guglielmetto, volonterski radnik u skloništu na talijanskoj strani koje migrante oprema toplom odjećom i čizmama za prijelaz.
S padom mraka, baterija na Rezaieinom telefonu se isprazni. On i njegov suputnik idu dalje kroz snijeg.
Rijetki su oni koji uspiju prijeći iz prvog pokušaja. Rezaie je izveo taj podvig i sijao od ponosa sljedećeg jutra dok je pripremao doručak u skloništu za migrante u Brianconu.
Svojoj majci i bratu u Iran je poslao video kako gazi kroz snijeg.
Usredotočio se na Njemačku. Ali nada se da će jednog dana otići kući.
"Imao sam auto. Imao sam posao, posao." On je rekao. – Imao sam dobar život.
