Sudjenje bivšem vođi bosanskih Srba Radovanu Karadžiću ponovno je skrenulo pažnju
javnosti na Medjunarodni sud za ratne zločine počinjene u bivšoj
Jugoslaviji. Od kada je uhićen, 21.
srpnja u Beogradu, Karadžić se dvaput pojavio pred ovim sudom.
Radovana Karadžića optužnica tereti po 11 točaka genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjenih u ratu u Bosni i Hercegovini izmedju 1992 i 1995 godine. On i vojni zapovjednik snaga bosanskih Srba Ratko Mladić, koji je još uvijek u bijegu, optuženi su da su zapovjedili zločine koji se smatraju najgorima u Europi od drugog svjetskog rata. Jedan od tih zločina bio je i masakr nad oko 8 tisuća muslamanskih dječaka i muškaraca u Sreberenici u srpnju 1995 godine.
Na pojavljivanju pred sudom prošli mjesec, Karadžić se odbio očitovati o krivnji. Sudac Ian Bonomy izjavio je da se Karaždić, očito, ne osjeća krivim. Očekuje se da će se proces protiv Karaždića nastaviti kasnije ovog mjeseca.
Najznačajnije sudjenje do sada bilo je ono bivšem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću, koji je takodjer bio optužen za genocid. Milošević je umro u pritvoru u ožujku 2006 godine, samo par mjeseci prije nego je sud donio presudu u njegovom slučaju.
Radovan Karaždić je odlučio da mu ne treba odvjetnik, te da će se sam braniti.
Paul Williams, bivši pravni savjetnika vlade Bosne i Hercegovine, kaže da je to ista taktika koju je koristio i Slobodan Milošević: "Mi ovaj tribunal smatramo pravnom ustanovom, no Milošević i Karadžić smatraju ga političkim forumom. Karadžić ne želi imati pravedno sudjenje. On ne želi da mu se da prilika da iznese svoj slučaj pred sudom. On ovo sudjenje vidi kao svoju posljednju predstavu, i želi iskoristiti tribunal kao svoj politički forum, u kome će objasniti da je on nevin. Pri tome ne mislim na nevinosti u pravnom smislu, jer on misli da će ga sud ionako proglasiti krivim te da će biti poslan u zatvor. On želi ispričati svoju priču, i predvidja da će za to imati oko godinu dana. On se skrivao posljednjih 12 godina i sada je njegova prilika da kaže što misli, i ispriča svoju priču".
Analitičari kažu da Karadžiću ne smije biti dozvoljeno da od suda čini lakrdiju, nešto što je Milošević vrlo uspješno činio. Paul Williams i drugi slažu se da je ovo sudjenje ključno po vjerodostojnost ovog tribunala: "Tribunal nema baš najbolji rezime. Sudac Goldstone, koji je bio glavni tužitelj od 1994 do 1996 godine bio je fenomenalan jer je vrlo rano i vrlo agresivno krenuo u podizanje optužnica protiv Karadžića i Mladića. No, onda je u tribunalu došlo do promjena. Goldstone je otišao i na njegovo mjesto je došla nova glavna tužiteljica, i rad suda postao je spor i dobio znatno blaži ton. Optužnica protiv Miloševića dugo se čekala, sud je bio spor u uspostavljanju svoje jurisdikcije nad Kosovom, te je prema mnogim ocjenama sud postao neuspješan u svom radu. Daljnji neuspjeh bio je Miloševićevo sudjenje. Sada je vrijeme da tribunal ponovno uspostavi svoj kredibilitet, tako što će pravedno ii brzo suditi Karadžiću, čime će ponovno uspostaviti svoje mjesto u mirovnom procesu".Stručnjak Charles Kupchan iz Vijeća za medjunarodne odnose kaže da izvodjenje ljudi poput Karadžića pred lice pravde predstavlja prvi korak u procesu pomirenja medju različitim etničkim grupama: "Ako promatrate cijeli taj proces iz dugoročne perspektive i analizirate što je važno za proces pomirenja, vidjet ćete da ovakva uhićenja i sudjenja igraju značajnu ulogu, čak i na osobnom nivou, jer stječe se dojam da je pravda zadovoljena, i da su oni koji su odgovorni za zločine protiv čovječnosti kažnjeni".
Kupchan i drugi stručnjaci kažu da sudjenje Karadžiću takodjer šalje snažnu poruku drugim vodjama protiv kojih su podignute optužnice za ratne zločine. Ta poruka glasi: međunarodno je sudovanje možda sporo, ali na kraju će I i oni biti uhićeni i izvedeni pred lice pravde.