Barack Obama postaje američki predsjednik u izrazito burnom trenutku. Od ratova u Iraku i Afganistanu, preko nestabilnosti u Pakistanu i krize u Gazi pa do nuklearnih ambicija Irana i Sjeverne Koreje, Barack Obama nasljeđuje globalna žarišta koja zahtijevaju punu pažnju i dobru prosudbu. Komponenta nacionalne sigurnosti bila je vrlo izražena u ovoj predsjedničkoj tranziciji, prvoj nakon terorističkih napada u rujnu 2001.
Odmah po izbornoj pobjedi, Barack Obama je naglasio potrebu suočavanja s neprijateljima Amerike i održavanja zemlje sigurnom: "Onima koji žele razoriti svijet poručujem: porazit ćemo vas! Onima koji žele mir i sigurnost, poručujem: mi ćemo vas podržati!"
Nekoliko dana kasnije, predsjednik Bush, koji svom nasljedniku ostavlja dva rata i borbu protiv terorizma, obećao je glatki prijenos vlasti: "Osiguravanje da ova tranzicija bude što je moguće glatka bit će prioritet u preostalom dijelu mog predsjedničkog mandata".
Administracija predsjednika Busha detaljno je upoznala vodeće ljude s područja nacionalne sigurnosti u budućoj vladi sa svim pojedinostima američkih operacija na vojnom, obavještajnom i diplomatskom planu. Dali su i iscrpna izvješća o zonama sukoba, upoznali su ih i s planovima za sve eventualnosti te predstavili opcije u slučaju izbijanja međunarodne krize u prvim mjesecima nove administracije . Savjetnik za nacionalnu sigurnost Stephen Hadley kaže da je ovakva priprema tranzicije bez presedana u američkoj povijesti, ali i da je potpuno prikladna za prvi prijenos vlasti u ratno doba, nakon četiri desetljeća mira: "Vrlo je važno da buduća ekipa zna točno što ju čeka, kakvi su politički potezi i stavovi na djelu, kakvi su odnosi uspostavljeni, kakva su im sredstva na raspolaganju ... te koji su izazovi pred njima".
No, neki analitičari vide dodatni motiv za želju administracije predsjednika Busha da dobro pripremi nasljednike. Anthony Cordesman, stručnjak za nacionalnu sigurnost koji radi u washingtonskom Centru za strateške i međunarodne studije, kaže:"Svaka administracija se dobro potrudi da nasljednike upozna sa svim pojedinostima. To se ne radi samo iz altruizma. Očito je da se želi poraditi na vlastitoj ostavštini, povijesnom nasljeđu ... da se vidi kontinuitet u politici. Dakle, to je vrlo snažan motiv za osiguravanje što nesmetanije tranzicije".
Cordesman ističe da planovi za sve eventualnosti nisu ništa novo, posebice ako se tiču nacionalne sigurnosti. On kaže da čelni ljudi administracije Baracka Obame imaju mnogo razloga da dobro saslušaju sve briefinge od strane svojih prethodnika, no nisu obvezni da ih i saslušaju. U predizbornoj kampanji, Baarck Obama je često kritizirao predsjednika Busha, posebice oko odluka vezanih uz nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku, poput invazije na Irak. Gospodin Bush je, sa svoje strane, smatrao republikanskog kandidata Johna McCaina mnogo bolje pripremljenim i mnogo iskusnijim za mjesto vrhovnog vojnog zapovjednika od Baracka Obame. Dužnosnici Bushove administracije međutim nisu dali nikakvih naznaka da bi njihovi napori za pripremanje slijedeće administracije bili imalo manje detaljni da ih rade za ekipu Johna McCaina. Štoviše, oni kažu da su svjesni da na svjetskoj sceni ostavljaju mnogo nezavršenog posla s kojime će se Baarck Obama morati ogledati, te da upravo zato žele osigurati da novi predsjednik ima sve informacije koje bi mu mogle zatrebati.