Jedan od glavnih vanjskopolitičkih izazova administracije novoizabranog američkog predsjednika Baracka Obame bit će Afganistan, gdje je već najavio da namjerava pojačati američke snage. Međutim, mnogi kritičari ovog plana podsjećaju na sovjetsko vojno iskustvo u toj zemlji koje je završilo debaklom i poslužilo kao svojevrsna lekcija za dvadeset i prvo stoljeće. Gregory Feifer upravo je objavio knjigu o sovjetskoj invaziji Afganistana 1979. godine pod naslovom Rusko 'veliko kockanje': Lekcije iz Afganistana.
Tijekom posljednjih godina Hladnog rata Sovjetski Savez je poslao neke od svojih najelitnijih postrojbi na nepoznate terene središnje Azije kako bi se borili s vrlo nejasno definiranim neprijateljem koji ih je naposljetku pobijedio nekonvencionalnim borbenim taktikama, unatoč tome što su bili brojčano nadmoćniji. Iako je Sovjetsko čelništvo ispočetka invaziju smatralo vojnim uspjehom, mnogi ruski vojnici počeli su rat promatrati kao demoralizirajući i katastrofalni poraz čije su posljedice imale i značajnog utjecaja na propast Sovjetskog Saveza. Autor knjige Rusko 'veliko kockanje'
Gregory Feifer kaže da su Sovjeti promatrali zbivanja u Afganistanu kroz ideološke naočale: "Htjeli su ući u tu zemlju i podržati jedan vrlo mladi komunistički režim koji je upravo došao na vlast u Afganistanu. Pojednostavljivali su stvar – za sve nemire u zemlji koji su ključali u ruralnim područjima krivili su jednog od dvojice vodećih afganistanskih čelnika. Jedan od tih čelnika bio je predsjednik s kojim je sovjetsko čelništvo bilo u bliskim odnosima. Drugi je bio njegov suparnik premijer, a ideja je bila ako se riješe njega, svi problemi u Afganistanu će biti riješeni i zemlja će se razvijati u smjeru zrele socijalističke države".
Feiferovo temeljito istraživanje za ovu knjigu uključuje i razgovore sa sudionicima događaja s obje strane. Detaljno i živopisno opisuje invaziju na jednu nestabilnu zemlju koju nijedna sila u povijesti još nije bila pokorila. Paralele između sovjetske invazije Afganistana i američke invazije te zemlje i Iraka teško je ignorirati, smatra Gregory Feifer.
Obje vojne akcije su pokrenute usred žestoke ideološke retorike o slobodi i obje su naširoko osuđene od svijeta kako pokušaj da se nametne svoj oblik vladavine zemljama s vrlo različitim načinima života: "Opće stajalište o ovom ratu jest da je riječ o klasičnom sovjetskom otimanju teritorija. Međutim, istina je mnogo složenija. Zapravo, Sovjeti su godinu dana odbijali zahtjeve afganistanske komunističke vlade da pošalju svoje postrojbe. Kad je naposljetku odlučeno da će Sovjetski Savez poduzeti akciju, ideja je bila da se riješe afganistanskog čelništva. Sovjetsko čelništvo je odlučilo da će ga otrovati. Njegov sovjetski kuhar bio je agent KGB-a i ubacio mu je otrov u njegovo omiljeno piće – Coca Colu. Kad su se sovjetski predstavnici u Afganistanu pojavili u njegovoj palači nekoliko sati kasnije kako bi vidjeli u kakvom je stanju, ustanovili su da je još živ. Coca Cola je imala kontra-efekt na otrov. Dva tjedna kasnije pokušali su još jednom, ovaj put uspješnije. Predsjednik se razbolio i njegovi pomoćnici nazvali su sovjetsko veleposlanstvo u Kabulu. Tamo nitko nije znao za novi pokušaj trovanja, pa su uputili sovjetskog liječnika u palaču, koji ga je povratio u život. On se praktički oporavio kad je počela sovjetska invazija. A nije postojalo naređenje za tu invaziju, bila je to više riječ o nekoj inerciji koja je stajala iza tih neuspjelih pokušaja da se otruje predsjednik", kaže Feifer.
Za novu administraciji i koalicijske snage danas u Afganistanu Gregory Feifer kaže da moraju učiniti suprotno od onoga što su činili Sovjeti - stabilizirati zemlju kako bi tamošnja vlada mogla biti samoodrživa te na vrlo oprezan način obratiti pažnju na potrebe lokalnog stanovništva. Po njemu, to će biti vrlo težak zadatak, ali istovremeno nužan žele li Sjedinjene Države i koalicija uspjeti u ostvarivanju svojih ciljeva. Knjigu Gregoryja Feifera Rusko 'veliko kockanje': Lekcije iz Afganistana objavila je izdavačka kuća HarperCollins.