Predsjednik Stipe Mesić posmrtno je odlikovao bivšeg vođu Hrvatske seljačke stranke, Vlatka Mačeka Veleredom Kralja Dmitra Zvonimira s Danicom i lentom, zbog iznimnog doprinosa borbi za neovisnost i cjelovitost Republike Hrvatske. Odlikovanje je primio njegov sin Andrej koji je kazao kako se njegov otac uvijek borio za slobodu koja se temeljila na osobnom poštenju, čovječnosti i "pravici". Mesić je rekao kako Maček nije zaslužan samo zbog jednog sporazuma, već zbog nastavljanja djela braće Radić: "on je u vrijeme sklapanja sporazuma, takozvanog Cvetković- Maček sporazuma, tim sporazumom osigurao je Hrvatskoj puno onoga što smo kasnije ostvarili. Dakle da nije došlo do Drugog svjetskog rata,vjerujem da bi se Hrvatska osamostalila, jer je to bio ulaz ustvari u jedno konačno razriješenje".
Maček je na čelo HSS-a došao nakon ubojstva Stjepana Radića u beogradskoj skupštini. Nakon povratka palramentarizma ulazi u Vladu Cvetković-Maček, koja 1939 godine priznaje Banovinu Hrvatsku. Ustaške su ga vlasti 1941. godine internirale, a pred komunistima se sklanja u Sjedinjene Države, gdje je objavio svoje memoare. Njegovi posmrtni ostaci prenijeti su iz SAD u Hrvatsku 1996 godine. Mačekov lik i djelo te držanje u ratu i nakon njega izazivali su oprečna mišljenja, a jedan od njegovih žestokih kritičara bio je i Franjo Tuđman, podsjeća povjesničar Tvrtko Jakovina: "Ono sto će izazvati nedoumice je činjenica da je Vlatko Maček doduše bio oštri protivnik režima Karađorđevića, da je bio interniran u Čajniće u jednom trenutku svoga života. S druge strane to je osoba koja je bila potpredsjednik kraljevske vlade. On je osoba koja otvoreno sa kraljem Petrom u egzilu tada razmišlja i promišlja budućnost Jugoslavije, gdje nema nikakve neovisne Hrvatske". Jakovina kaže kako je Maček tek 60-tih godina došao na poziciju neovisne Hrvatske, a neodređena je njegova uloga tijekom drugog svijetskog rata. S jedne strane ostao je u Zagrebu, pozvao je na suradnju sa vlastima NDH, no nije s njima surađivao, nije prihvatio konačno Njemačku ponudu da postane šef Hrvatske početkom 1941. godine, nego eto je čak dijelom i završio u logoru na neko vrijeme, al s druge strane njegova stranka sudjeluje u kraljevskim kabinetima. Konačno, Ivan Šubašić koji postaje predsjednik kraljevske vlade 44-te godine, je član HSS, napominje Jakovina.