Moderne inauguracije predsjednika vrlo su svečani događaji, s gomilom ljudi okupljenom ispred zgrade Kongresa, u Washingtonu, na Capitol Hillu, s paradom nakon polaganja prisege, te, na koncu, s inauguracijskim balovima. No, tradicija inauguracije mnogo je skromnijih korijena. Prvi američki predsjednik George Washington prisegu je položio na jednom balkonu u New Yorku, 1789., kada je taj grad bio prvi glavni grad Sjedinjenih Država. Inauguracija predsjednika predviđena je američkim ustavom, a prisegu tradicionalno vodi predsjedatelj Vrhovnog suda. Sama prisega obvezuje predsjednika da vjerno obavlja svoje dužnosti i da čuva, štiti i brani Ustav. Po predaji, George Washington je na kraju prisege dodao riječi 'so help me God', 'tako mi Bog pomogao', ali neki povjesničari to osporavaju. No, većina je predsjednika na svojim inauguracijama izgovorila te iste riječi.
U međuvremenu, ustoličenja predsjednika su postala vrlo snažan simbol američke demokracije, kaže Marvin Kranz, stručnjak za inauguracije, koji je do nedavnog umirovljenja radio u Kongresnoj knjižnici: "Rekao bih da je to jedan od onih velikih događaja koje se može nazvati građanskom religijom u ovoj zemlji. Premda je većina predsjednika govorila da ih se inaugurira s Božjom pomoći, ipak je to u osnovi vrlo građanska ceremonija, nešto što se događa svake četiri godine, bez obzira bili u miru ili u ratu".
Drugi važan dio svečanosti je inauguralni govor u kojemu novi predsjednik govori o smjeru kojim bi želio povesti zemlju u slijedeće četiri godine. Relativno mali broj inauguralnih govora je ostao zapamćen tijekom godina; oni koji jesu uglavnom su bili izrečeni u doba neke nacionalne krize, kaže Stephen Hess, politolog u Institutu Brookings, u Washingtonu: "To su govori Abrahama Lincolna: onaj uoči samog početka Građanskog rata, izrečen u pokušaju da naciju održi zajedno, a, potom, onaj održan bliže kraju rata kada je govorio o tome kakav bi trebao biti mir. Tu je i onaj Franklina Roosevelta u vrijeme Velike depresije, 1933. Jedini veliki inauguracijski govor koji se nije dogodio u vrijeme velike krize, nego je bio čisto sjajna retorika, bio je onaj Johna Kennedyja, 1961".
Prvi inauguralni govor Franklina Roosevelta, 1933., zapamćen je zbog nastojanja novog predsjednika da uvjeri javnost da će sve biti dobro usprkos teške ekonomske depresije. Njegova najpoznatija rečenica iz tog govora je: „Nemamo se čega bojati osim samoga straha.“ Inauguracije predsjednika često su simbol političke, a ponekad i generacijske smjene. Predsjednik John Kennedy poveo je zemlju u novu političku eru svojim inauguralnim govorom 1961: "Nek' s ovog mjesta i u ovo vrijeme, riječ ode podjednako i prijatelju i neprijatelju da je baklja predana novoj generaciji Amerikanaca, rođenoj u ovom stoljeću, očeličenoj ratom, discipliniranoj teškim i gorkim mirom", rekao je Kennedy.
Dvadeset godina kasnije, usred ekonomskog usporavanja, predsjednik Ronald Reagan signalizirao je još jedan politički pomak u Washingtonu. Njegova najpoznatija rečenica bila je: „Vlada nije rješenje našeg problema; vlada JEST problem.“ Rekord najdužeg inauguracijskog govora pripada Williamu Henryju Harrisonu, koji je govorio dulje od sat i pol, usred hladnoće i padajućeg snijega, 1841. On je tada dobio upalu pluća i umro mjesec dana kasnije, ostavši ubilježen u povijesti kao predsjednik s najkraćim mandatom. Čak i nakon što predsjednikov inauguracijski govor bude davno zaboravljen, sama ceremonija ostaje važna kao način slavljenja američke demokracije i mirnog prijenosa vlasti.
Marvin Kranz kaže da prizor odlazećeg i dolazećeg predsjednika, zajedno na podiju, pomaže u ujedinjavanju zemlje nakon žestoke i raskolne predizborne kampanje: "Tako se tako ponavlja svaki puta, svake četiri godine od 1789. i nikad nije bilo revolucije niti ikakve šanse da dođe do oružanih sukoba. Izabran je novi predsjednik i mi smo svi to prihvatili bez obzira što se to nikad svima ne sviđa. Recimo, kad je Thomas Jefferson bio inauguriran 1801., John Adams, njegov predšasnik koji je bio poražen u pokušaju da se izbori za drugi mandat, potiho je otišao iz Washingtona i nije bio prisutan na ceremoniji. U današnje vrijeme, bez obzira mare li jedan za drugoga, bivši predsjednik se vozi zajedno s novim predsjednikom od Bijele kuće do inauguracijskog podija".
Kao prvi crnački predsjednik, Barack Obama osjeća posebnu povezanost sa šesnaestim predsjednikom Abrahamom Lincolnom, heroju u očima mnogim američkih crnaca zbog njegove čelne uloge tijekom Građanskog rata. Gospodin Obama će odati počast Lincolnu polaganjem prisege s rukom položenom na istom primjerku Biblije koji je koristio i Lincoln za svoje prve inauguracije, 1861. godine.