U svojoj novoj knjizi Minuta do ponoći:
Kennedy, Hruščov i Castro na rubu nukleranog rata novinar Washington Posta
Michael Dobbs pokušava pomoći novoj generaciji čitatelja da bolje shvati, mnogi
se slažu, najistinskiju krizu Hladnog rada – ruski pokušaj da instalira
nuklearne balističke rakete na Kubi 1962. godine.
U listopadu 1962. godine predsjednik John Kennedy iznio je Amerikancima neke vrlo uznemirujuće informacije o Kubi: "Tijekom posljednjih tjedan dana nepogrešivi dokazi doveli su nas do zaključaka koji jasno ukazuju na to da se niz ofenzivnih raketnih postrojenja u ovom trenutku priprema na ovom utamničenom otoku. Zbog ovog ofenzivnog gomilanja, započeli smo striktnu karantenu svih ofenzivnih oružja koja se prebacuju u na Kubu. Brodovi svih vrsta i iz svih zemalja i luka na kojima se pronađe ofenzivno oružje, bit će vraćeni natrag".
Nekoliko dana nakon ovog govora svijet se pripremao za nuklearni rat. Na kraju predsjednik John Kennedy i ruski čelnik Nikita Hruščov izveli su svijet iz ove opasne pat pozicije. Iako mnogi povjesničari pridaju ogromno značenje sučeljavanju između predsjednika Johna Kennedyja i ruskog čelnika Nikite Huruščova tijekom kubanske raketne krize, Michael Dobbs tvrdi da su dvojica čelnika zapravo bila slična kad je riječ o pitanju prijetnje nuklearnog rata: "Obojica su se pokušavala izvući iz te grozne situacije koju su djelomično sami stvorili. Do istinske prijetnje nuklearnog rata nije došlo zbog Hruščovljevih odluka, već zbog slučajnog slijeda događaja do kojih dolazi kad pokrenete ratnu mašineriju".
Michael Dobbs kombinira svoju vještinu iskusnog investigativnog novinara, darovitog pisca i inteligentnog povijesnog analitičara. Njegov istraživački rad urodio je djelom za koje mnogi stručnjaci kažu da je dosad najsveobuhvatnije o kubanskoj raketnoj krizi – Minuta do ponoći dokumentira događaje od rane faze preko odluke o blokadi Kube i Kennedyjeve naredbe da se oružane snage stave u tzv. DEFCON 2, što je samo stepenica prije nuklearnog udara, pa do 27. i 28 listopada kad je konačno kriza riješena. Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća Sjedinjene Države bile su u posve drugačijem položaju na međunarodnoj sceni. Uživale su u svojoj nevjerojatnoj superiornosti na nuklearnom planu. Viši vojni časnici vjerovali su da zemlja može voditi i pobijediti u nuklearnom ratu protiv Sovjetskog Saveza i bili su spremni razmatrati takvu opciju, smatra Michael Dobbs.
"Kennedyjeva računica bila je posve drugačija. Pitao je vojsku koliko bi bilo žrtava da samo jedna sovjetska raketa pogodi Sjedinjene Države. Rekli su mu da bi broj poginulih bio oko pola milijuna. Njegova reakcija je bila: 'Toliko smo žrtava imali u Građanskom ratu i trebalo nam je cijelo stoljeće da pređemo preko toga. Dakle, možda bismo mogli i pobijediti u nuklearnom ratu, ali ta bi pobjeda bila prilično beznačajna'", kaže Dobbs.
Dobbs u knjizi piše kako je pronašao jedno pismo koje je Jackie Kennedy, prva američka dama, uputila Hruščovu nakon ubojstva njenog supruga 1963. godine. U njemu kaže: "Bilo je mnogo stvari koje su razdvajale vas i mog supruga, ali na kraju obojica ste htjeli očuvati mir. Moj suprug je znao reći 'ratove ne izazivaju veliki ljudi, već mali čovjek'". Dobbs kaže da je neosporno da su i Kennedy i Hrušov bili "veliki" ljudi, a stvarna opasnost od nuklearnog rata u listopadu 1962. godine, dolazila je od "malih ljudi". Knjigu Michaela Dobbs a Minuta do ponoći: Kennedy, Hruščov i Castro na rubu nukleranog rata objavila je izdavačka kuća Alfred A. Knopf.