Ratni fotoreporter i mirnodopski doktor agronomije, danas umirovljenik, Živko Gatin u svom splitskom stanu okružen je vrijednim uspomenama i još vrijednijim fotografijama. “To je došlo iz New Yorka, ova slika. I ovo je došlo iz New Yorka, to je prelaz preko Zrmanje. To mi je poslao,” kaže Gatin. Da, slike su stigle prije više od pola stoljeća iz NewYorka, ali kako je njihov pošiljatelj američki novinar Walter Bernstine godine 1944. stigao na hrvatske obale?
“Walter Bernstine, dopisnik američkog vojnog lista Yenk, podrijetlom iz New Yorka, ilegalno je od savezničkih vlasti, došao na Vis,” kaže Gatin.
Bernstineu nije bio dozvoljen dolazak na Vis od savezničkih britanskih vojnih vlasti, ali on se poslužio lukavstvom - u Bariju se na brod ukrcao u partizanskoj uniformi. No, Bernstineu cilj nije bio Vis nego kopno i Drvar gdje se nalazio maršal Tito i gdje se početkom svibnja 1944. godine održao kongres antifašističke omladine Jugoslavije. Živko Gatin, osim što je s kolegama nosio fotografije za izložbu o borbi naroda Dalmacije, dobio je zaduženje i da prati Bernstinea.
“Onda smo putovali naoružanim brodom do Kornata, pa smo se onda od Kornata prebacili kod Vranskog jezera na kopno, pa dalje kroz Ravne kotare – Bukovicu, Plavno i onda u Drvar,” kaže Gatin. No, na putu se dogodila nezgoda u Bukovici, kod Ervenika, kaže Gatin: “Netko je od seljana kod Ervenika ukrao Bernstienu foto aparat iz đepa ruksaka. I onda sam ja, da ga utješim, a i sram me bilo za nas, rekao da ću sve snimati duplo, i da ćemo kad se vratimo na Vis to razviti i onda cu mu dati sve, i po njegovoj želji ću snimati.”
Stigli su u Drvar i tamo je Tito primio Bernstinea. Dao mu je intervju I sugerirao mu je da posjeti Mrkonjićko ratište. Propusnicu je potpisao Aleksandar Ranković i ona se nalazi među Gatinovim uspomenama: “I skrenite pažnju drugovima komandantima na frontu da paze i da se ne izlažu suviše opasnosti. Potrebno je da se vrate ovamo najdalje do 20-og ovoga mjeseca. Smrt fašizmu. 23. april. Aleksandar Ranković,” čita Gatin.
I pošli su ratni reporteri na uskotračni vlak za prvu crtu bojišnice ali tamo su stvari krenule po zlu. “Sreli smo Fitzroya Macleana, on je bio predstavnik saveznika pri Vrhovnom štabu. Naročito su Englezi pazili da ne dodju bilo kakvi novinari jer su dozirali vijesti o partizanima. A zašto? Jer su čuvali kralja Petra u Londonu i htjeli uspostaviti kraljevinu Jugoslaviju poslje,” kaže Gatin.
Fitzroy Maclean je uhapsio Waltera Bernsteina. “Ali nije ga mogao strpati u zatvor nego mu je rekao – Javite se sutra u britansku misiju kad dolazi avion iz Barija, sljeće na drvarsko polje. Vi ćete se vratiti u Bari, i javiti se tamo vojnoj komandi. Vi ste uhapšeni,” kaže Gatin. Onda je Waltera Bernstinea predao Gatinu članak napisan na otočiću Lavsi. “The American Revolution and the Partisan Struggle for National Liberation” (Američka revolucija i partizanska borba za nacionalno oslobođenje) u kojem autor uspoređuje pobunu 13 engleskih kolonija u Sjevernoj Americi iz 1776. godine s borbom jugoslavenskih partizana za nacionalno oslobođenje. Taj članak se nalazi se u jednom od albuma uspomena Živka Gatina, a Bernstine mu ga je predao nakon hapšenja da ga on dodatne ne kompromitira pred Britacima jer u članku engleskog kralja naziva tiraninom, aludirajući još i na kralja Petra, koji se sklonio kod Engleza. No, Walter Bernstine Bosnu nije napustio praznih ruku. Živko Gatin je napravio danas nevjerojatnu gestu. “Dao sam mu sve filmove koje sam snimio od Visa do Drvara,” kaže Gatin.
No, tu priči nije kraj - Gatin je još tijekom rata svoje filmove dobio natrag - poštom! “Mislio sam da su izgubljeni oni kadrovi od Visa do Drvara, ali negdje nakon dva mjeseca dolazi meni paket iz New Yorka. Poštom je došao do predstavništva u Bariju, s naljepljenim markama, a onda fotosekcija na ruke Živka Gatina. To su iz Barija poslali na Vis, i onda meni. I to su bila povećanja onih fotografija koje sam snimao i on mi ih je poslao,” kaže Gatin.
Walter Bernstein je bio izbačen iz vojske i svoje članke i Gatinove fotografije nije objavio u vojnom "Yenku", ali jest u civilnoj newyorškom tisku. Bilo je i to dovoljno da zahvaljujući ratnom prijateljstvu dvojice reportera američka javnost sazna više o antifašističkoj borbi naroda na tlu ondašnje Jugoslavije.