Većina Amerikanaca zna iz koje su zemlje došli njihovi preci. No, preci crnačkih robovi s američkog Juga to uglavnom ne znaju. Robovi su naime najčešće imali samo vlastita imena, a ako bi im bilo dano i prezime, to je obično bilo prezime njihova gospodara. Stoga je potraga za obiteljskim korijenima, za Amerikance afričkog podrijetla često vrlo mučan pothvat. Međutim, ako se toga prihvate na raspolaganju im stoje dva pouzdana povijesna izvora.
Kako se primicao kraj američkog Građanskog rata, Kongres je osnovao dva državna ureda za pomoć crncima koji su netom bili oslobođeni iz ropstva. Jedan od tih ureda bio je Freedmens’ Bureau, neka vrst zavoda za pružanje socijalnih usluga. Jedan njegov odjel bio je sličan matičnom uredu - tu su bivši robovi dokumentirali rođenja, stupanje u brak kao I slučajeve smrti. Drugi odjel bio je sličan sudu na kojem su mogli zatražiti povrat zemlje od svojih bivših gospodara te pokrenuti parnicu.
Drugi ured za pomoć bivšim robovima bio je Freedman’s Bank, sigurno mjesto za pohranu njihovih oskudnih ušteđevina. Dokumente pohranjene u toj banci Amerikanci afričkog podrijetla kasnije su koristili u istraživanju obiteljskih korijena. No, osobni su dokumenti ipak najčešće pohranjivani u kutije ili su pak pronađeni na neobilježenim mikro-filmovima. Ukratko, bili su korisni samo za one najupornije ‘tragače.’
Međutim, nedavno je američka Mormonska crkva – koja je I inače zainteresirana za geneologiju - detaljno transkribirala i arhivirala tisuće mikrofilmova iz Freedman’s banke na jedan jedini CD. Velik dio posla odradili su zapravo zatvorenici iz države Utah. Evo primjera jednog registra kojeg se može naći na ovom kompakt disku:
“Amanda Harris, odrasla u Atlanti, Georgia. Nepoznata starosna dob. Put – smeđa. Zanimanje – ‘kućanica.’ Suprug – Thomas. Djeca – Rosa, Bell, Robert, Carol (umrla), troje umrlo rano. Odvežena u Atlantu kao dijete. Trgovci je otrgli od majke. Bila je premlada da bi znala za svoje rođake.’
Howard Dodson, povjesničar i direktor Centra Schomburg za istraživanje crnačke kulture u New Yorku rekao je da ovakvi arhivi predstavljaju ‘most prema prošlosti’ – koji dokumentira životne putove konkretnih obitelji, od slobode do ropstva. Osim toga, od 2000. godine postoji i mogućnost pregledavanja ogromne količine podataka u arhivu Freedmen’s Bureau. Američki je Kongres tada naložio da se požutjeli i oštećeni podaci iz tisuća kutija u Nacionalnom arhivu dokumentiraju i pohrane na mikrofilmu. Tog se posla prihvatilo Sveučilištu Howard u Washingtonu. I u ovom slučaju, mormoni iz savezne države Utah pomažu pri arhiviranju.