Šezdesetih godina prošlog stoljeća, život Peteya Greenea potonuo je tako duboko da više nije moglo biti gore: izbačen iz vojske zbog uživanja droga, okrenuo se kriminalu ... ali u tome baš nije bio dobar. Tijekom odsluživanja zatvorske kazne zbog oružane pljačke, shvatio je da ono što zaista radi dobro je - pričanje! Upravo je rječitošću uspio dobiti posao kao zatvorski disk-džokej. Kada je otpušten iz zatvora, zaputio se ravno u jednu od samo par radio postaja u Washingtonu koje su emitirale za rastuću crnačku zajednicu.
Jedini crnački direktor na postaji WOL, dobro obrazovani Dewey Hughes, postaje glavni zagovornik Peteya Greenea, uvjeren da će upravo njegova neposrednost i specifično životno iskustvo privući slušatelje.
Bio je to vrlo neuvijen govor, povremeno urešen psovkama, kakav se nikad ranije nije čulo na radio valovima. Don Cheadle, koji tumači lik Peteya Greenea, kaže da je slušateljstvo prepoznalo istinu u njegovim emisijama.
"Mislim da je on razumio jezik ulice, da je razumio kako kroz takvu uličnu retoriku doći točno do živca i pulsa ljudi kojima se obraćao ... da može s ljudima razgovarati na takav način jer je sve to i sam iskusio i izvukao se. Mislim da se osjećao glasom ljudi koji sami nisu imali glasa, dijelom društva koje gornji slojevi nisu prepoznavali ni priznavali", kaže Cheadle.
Martin Sheen je jedan od tek nekolicine glumaca u filmu koji je dovoljno star da je šezdesete godine iskusio kao odrastao. Kaže da mu je film probudio mnoga sjećanja i osjećaje iz tog vremena, zbog čega mu je bilo posebno drago kada mu je bila ponuđena uloga direktora radio postaje koji pomalo neodlučno zaposli Peteya Greenea.
"On je potjecao iz ghetta, bio je u zatvoru, bio je ovisnik o drogama ... ništa od toga on nije krio. Ali, nije se time ni hvalisao. Samo bi rekao 'to su moje rane. Ovako sam ih stekao. Priznajem, kriv sam. Znam da mnogi među vama isto imaju rane. Mi se možemo uzajamno poistovjetiti. No, svima nam predstoji puno posla - pa, prema tome, počnimo o tome govoriti.' Misli da je upravo takva vrst energije i strasti uzburkala slušatelje i izazvala ogroman odziv", kaže Sheen.
Kako je prikazano u filmu, ta čvrsta veza Peteya Greenea s njegovim slušateljima imala je toliko potreban smirujući učinak u vrijeme velikih prosvjeda u Washingtonu, 1968, nakon ubojstva Martina Luthera Kinga. Sve se to zaista dogodilo, ali Don Cheadle priznaje da su neki dijelovi filma "Talk To Me" ipak fikcija, inspirirana stvarnim događajima.
"Kada stavite u priču nečiji život, onda praktički stisnete dvadesetak godina u sat i pol filma. Jasno je da će neke stvari biti propuštene, negdje će više osoba biti kondenzirano u jedan lik, nema vremena da se sve ispriča. Ali, istina je ipak izrečena, a vjerujem da svatko shvaća potrebu da bude izrečena s malo pjesničke slobode", kaže Cheadle.
Petey Greene je kasnije imao i svoju televizijsku emisiju i postao je vodeća ličnost medija. Kada je umro od raka, 1984, tisuće građana Washingtona stajale su na ulicama odajući mu posljednju poštu.
// MUSIC UP ... //