Prošlo se ljeto Matt Szugye prijavio na natječaj na poslovnom koledžu, u kojem je – zajedno sa svojom ekipom – trebao izraditi poslovni plan za novi business. Svaki od njih imao je svoje ideje: "Slučajno se dogodilo da sam večer prije toga bio u jednom restoranu i razgovarao s njegovim vlasnikom. On mi je pričao o iskušenjima kroz koja je prolazio da bi otvorio svoj restoran u kojem namjerava služiti jela spravljena sa sezonskim voćem i povrćem uzgojenim na obližnjim farmama", kaže Szugye.
No, neke plodove – primjerice luk, tikvice ili rajčice - nije mogao nabaviti na lokalnim farmama. Članovi Sugijevog tima počeli su proučavati taj problem i uvjerili se da su brojni ljudi u tom poslu imali isti prigovor. Neki od njih su rekli da zbog toga te namirnice kupuju u drugim američkim državama.
Jedna od tih osoba je Donna Chriszt, vlasnica i glavna kuharica malog restorana delikatesa Dish Deli and Catering u centru Clevelanda kaže: "Količina fosilnog goriva koju su sadržavali ti plodovi jednostavno je bila neprihvatljiva. To nije bilo ono što sam željela učiniti za moj grad".
Kada je ovaj sveučilišni tim saznao da postoji potreba za određenim voćem i povrćem, kontaktirali su farmere. Otkrili su da mnogi poljodjelci žele pronaći nove načine za prodaju svojih namirnica u gradu. Skupina je izradila plan za distribucijsko poduzeće koje će sakupljati voće i povrće s farmi i dostavljati ga obližnjim restoranima. Za to su se odlučili poslužiti Internetom. To bi trebalo funkcionirati kao i Klub usamljenih srca na Inernet mreži. Svaki će farmer na mreži moći objaviti koje proizvode trenutno ima i po kojoj cijeni.
Vlasnici restorana moći će pregledati te liste i poslati svoje narudžbe. Poslovni plan ovih sveučilištaraca služit će kao agencija za sparivanje usamljenih. No, njihov je plan na natječaju osvojio prvu nagradu. Nakon što su ovog proljeća diplomirali, njegovi su članovi i otvorili business temeljen na njihovom modelu. Nazvali su ga Fresh Fork, Svježa vilica. Nakon što je pokupio plodove od različitih farmera, Bob Gavlak, jedan od članova tima, vraća se u distribucijski centar. Deset je navečer, a još se moraju naslagane kašete plodova staviti u rashladni kamion i onda ih preslagati.
Bob Gavlak kaže da sutra idu u Dish Deli and Catering. Dodaje da, kad je sa svojim kolegama počeo raditi na poslovnom planu za ovaj business, nije im bilo sasvim jasno zbog čega je bilo toliko buke oko lokalne hrane. Oni su još uvijek bili studenti čije je glavno "gorivo" bilo brza hrana. Nakon što su proveli neko vrijeme za kuhinjskim pultovima gdje se priprema hrana u jednom gurmanskom restoranu sjeckajući luk i miješajući juhu – ne instant, nego pravu – Gavlak kaže da je počeo shvaćati o čemu se radi: "Prije bih otišao u trgovinu, probao jagode i pomislio kako su dobre. No onda, kad smo probali jagode u proljeće i rano ljeto s lokalnih posjeda, osjećao sam se kao da nikada prije to voće nisam okusio. To je jednostavno razlika između svježeg, domaće uzgojenog ploda i onoga koji to nije".
Glavak i njegovi
suradnici uspijevaju završiti sa sortiranjem voća i povrća u ponoć. Moraju
ustati u cik zore kako bi ih dostavili u osam restorana, u prodavnicu s hranom
i u jednu bolnicu.
Kad je Bob Gavlak dopremio narudžbu u Dish Deli and Catering, vlasnica Donna Chriszt stala je pomno pregledavati krastavce, rabarbaru i krumpire: "Sve izgleda izvrsno. Uvijek je uzbudljivo kad stignu ovi plodovi, jer se uvijek zapitamo što ćemo s njima skuhati".
Za ovaj tjedan planiraju američku pitu od rabarbare, salatu od krumpira i razno ukiseljeno svježe povrće za festival u kvartu. Bob Gavlak zadovoljno se smiješi. Kaže kako je dobar osjećaj da Fresh Fork, posao kojeg je kreirao sa svojim prijateljima, povezuje farme i restorane i opskrbljuje kupce sa svježom, lokalno uzgojenom hranom.