Nove naprave koje donose vid slijepima su eksperimentalne bioničke oči. Znanstvenici koriste jednaku tehnologiju kao i u slučaju kohlearnih usadaka koji već desetljećima pružaju osjet sluha gluhima. Obje implantirane naprave stimuliraju ključne živce koje ove osjetne organe povezuju s mozgom. U Kaliforniji, Linda Moorfoot je jedna od prvih osoba kojima je ugrađeno bioničko oko. Naočale koje ona nosi opremljene su sićušnom kamerom koja komunicira s elektrodama usađenim u njezino oko koje podražuju mrežnicu. Linda Moorfoot je bila potpuno slijepa više od deset godina zbog urođenog poremećaja zvanog retinitis pigmentosa: "Sada mogu u vrtu igrati košarku s mojim unukom; mogu vidjeti moju unučicu dok pleše u svojoj školskoj predstavi. Stvarno mogu vidjeti stvari oko sebe".
Lindino bioničko oko ima 16 elektroda. Znanstvenik Mark Humayun, iz Očnog instituta Doheny, u Los Angelesu, kaže da novije naprave imaju mnogo više elektroda: "Ovo je polje istraživanja koje je u pravom procvatu. U slijedećih četiri, pet godina, vidjet ćemo, nadam se, tehnologiju koja će biti daleko naprednija od današnje".
Dr. Vivek Chowdhury, iz Bolnice Princ od Walesa, u Sydneyu, razvija jednaki uređaj, koji je smješten na površini oka:"Vrlo smo blizu toga da nam bioničko oko bude spremno za preliminarno usađivanje u nekoliko pacijenata, da vidimo kako funkcionira".
Njegov kolega Minas Coroneo kaže da je tehnologija jednaka onoj koja se koristi kod kohlearnih usadaka koji pomažu gluhima: "Trebali smo to napraviti još prije desetak godina. No, što je, tu je … nadamo se da ćemo u relativno skoro imati naprave koje će pružati vidljivost pokreta za potpuno slijepe osobe".
Znanstvenici kažu da ove naprave vjerojatno neće nikad uspjeti slijepima pružiti vid oštrine 20/20. Ali, oni koji zasad koriste ovakve umjetne oči, a i njihovi liječnici, kažu da im bionička tehnologija već obnavlja pokretljivost i snalaženje u neposrednom okruženju, da im doslovce vraća svjetlost u život.