Neke male američke tvrtke koji se bave vrtlarstvom primjećuju da sve
više kupaca traži organsko i autohtono, staro sjeme. Stručnjaci misle
da bi ovakav trend mogao biti važan za cijeli svijet. U svom prilogu,
John Meshna u svojoj trgovini pokazuje polupraznu policu sa sjemenom za povrće i cvijeće i kaže: "Ova se polica ispraznila najmanje pet-šest puta ove godine. Mislio sam: imat ćemo gužvu u proljeće i to će biti to. No, izgleda da će tako biti i tijekom cijele zime".
John Meshna vlasnik je i direktor tvrtke DirtWorks – “zeleni” –biznis vrtlarskim potrepštinama u mjestu New Haven u saveznoj državi Vermont. Organsko i staro, autohtono sjeme prodaje već više od dvadeset godina. Autohtono sjeme dolazi od povrća koje je gotovo iščezlo. Meshna misli da ljudi sve više žele takvu vrstu sjemena jer ih brinu današnje zalihe i opskrba hranom: "Klijenti nas zovu telefonom samo da ponekad provjere prije svoje narudžbe sjemena da li je ono organsko. Kažem im da je to potvrđeno i na etiketi, i da će s naručenim paketićem biti vrlo zadovoljni".
A to usrećuje i neke stručnjake. Hope Shand direktorica je odjela za istraživanje pri tvrtki Etcetera Group. To je organizacija koju zabrinjavaju današnje zalihe i opskrba hranom jer su ih preuzele velike korporacije. Ako sve više vrtlara-amatera i malih farmera uzgaja biljke iz organskog i starog, autohtonog sjemena, kaže Shand, to će pomoći zadržati raznolikost u zalihama i snabdijevanju hrane u svijetu.
"To je iznimno važna usluga. Vrtlari, mali farmeri, urbani vrtlari – svi oni održavaju i spašavaju raznolikost sjemena. Nitko drugi u tome ne pomaže", kaže Shand i dodaje da su multinacionalne korporacije počele preuzimati kontrolu nad sjemenom prije tridesetak godina. Danas, kaže ona, deset korporacija posjeduje pola ukupnih svjetskih komercijalnih zaliha sjemena. Ona misli da to predstavlja rizik: "Sjeme je prva karika u prehrambenom lancu. Tkogod upravlja sjemenom doslovno upravlja i svjetskim zalihama hrane. Ne možemo si dozvoliti razinu ranjivosti i ovisnosti do kojih to dovodi kada imamo nekolicinu multinacionalnih kompanija koje trguju sjemenom i kontroliraju svjetske zalihe i oprskrbu hranom".
U malom vrtnom centru u Hinesbergu u državi
Vermont, Julie Rubaud jedna je od onih koji žele ovo sjeme i izrasle
biljke dostaviti većem broju ljudi. Za nju to ne predstavlja samo
očuvanje soja nekog povrća, već i pokušaj da te biljke dođu do pravog
vrtlara. Ona za njih uzgaja gotovo 800 vrsti organskih i autohtonih
biljaka. "Razgovor s kupcima uvijek
počinjem pitanjem ‘koliko mjesta imate u vrtu?’ A onda ih pitam da li
vole jesti rajčice, i to koje vrste, kako bi im odgovarao i okus
određene vrste", kaže Rubaud.
Ukoliko sljedeća godina bude plodna kao prošla, Julie Rubaud će imati najmanje 40 sorti organskih rajčica do proljeća. Jedna od njih je i takozvani Radiator Charlie, soj rajčice koji postoji još od četrdesetih godina prošlog stoljeća. Nju nećete naći u velikim diskontnim prodavnicama vrtlarske opreme. To je jedna od onih živopisnih, otpornih i rodnih biljaka koje će pomoći vratiti raznolikost u našu opskrbu hranom.