Rat suprotstavljenih formata na video tržištu okončan je u korist Blu-Ray standarda, koji su zajednički razvili Sony, Samsung, Philips i neke druge kompanije. Jedan američki proizvođač u saveznoj državi Washington prihvatio je novu tehnologiju i vidi joj svijetlu budućnost.
Prošle godine, Erick Hansen, iz kompanije Blu-Ray Technologies, otvorio je u Spokaneu tvornicu za proizvodnju video diskova u dva formata visoke definicije, Blu-ray i HD DVD. Svaki od ta dva formata imao je svoje dobro zaleđe: Toshiba je razvila HD DVD u suradnji s NEC-om i čitavim nizom holivudskih filmskih studija. No, Blu-ray je imao širu podršku: nakon što su se i najveći prodajni lanci, poput Wal-Marta i Best Buya, odlučili za taj format, Toshiba je odustala od daljnje bitke i obustavila razvoj i proizvodnju HD DVD-a. Oba formata kodiraju podatke na diskove visoke gustoće koristeći plavo-ljubičasti laser.
No, kako kaže Erick Hansen, Blu-ray diskovi sadrže više podataka i prizivaju ih brže: "U našoj tvornici, to se opisivalo jednom analogijom: ako ste, recimo, bankar i želite klijentu pružiti novac brže, bez gubitka i bez problema, onda ćete pobijediti u zajmodavnom ratu s drugom bankom. Upravo to radi Blu-ray i zato je svatko tko razumije tu tehnologiju znao da će Blu-ray na kraju biti pobjednik".
Hansen je bio pionir u biznisu DVD-ja i još uvijek proizvodi i DVD-je i kompaktne diskove. Devedesetih godina, njegova je tvornica bila kraj Los Angelesa, ali, kako kaže, troškovi su bili preveliki te je 2006. odabrao Spokane, u saveznoj državi Washington, kao sjedište svoje nove tvornice. U Spokaneu je jeftinija električna energija, a niža je i cijena osiguranja uposlenika u slučaju ozljeda na radu. Hansen održava troškove nižima također koristeći okoliš, a ne radeći protiv njega – tlo se koristi za hlađenje super-čiste prostorije u kojoj se proizvode diskovi: "Prvo što smo napravili bilo je da super-čistu sobu izgradimo podzemno; napravljena je u podrumu. U kalifornijskoj tvornici, trošili smo oko 20 tisuća dolara mjesečno na klimatiziranje. Sada trošimo 300, možda 400 dolara mjesečno zahvaljujući tome što smo tu prostoriju izgradili u podrumu gdje je temperatura stalnih 18 celzijevih stupnjeva i gdje je lako kontrolirati mikroklimatske uvjete".
Temperatura od 18 stupnjeva točno je onakva kakva odgovara procesu proizvodnje diskova. Strojevi koji oblikuju diskove stvaraju toplinu koju je Erick Hansen korisno upotrijebio za zagrijavanje radnih prostorija na prvom, drugom i trećem katu zgrade. Uz recikliranje topline kroz zgradu, Hansen prodaje polikarbonatne otpljevke od izrade diskova jednom proizvođaču automobila koji od njih proizvodi stražnja svjetla. Nove tehnologije otvaraju poslovne prilike za poduzetnike poput njega, kaže Hansen, dodajući da, ako američke kompanije nauče kako održavati troškove nižima, one mogu proizvoditi i kod kuće, umjesto selenja svojih pogona u zemlje poput Kine.