Donedavno slavljena kao alternativa nafti, biogoriva su posljednjih godina predmet oštrih kritika. One su pogotovo učestale posljednjih mjeseci, zbog toga što – tvrde mnogi - njihova masovna proizvodnja dovodi do poskupljenja hrane. Pristaše biogoriva međutim tvrde da su ona jedina prava alternativa nafti te da ona nemaju nikakve veze s poskupljenjem hrane.
Biogoriva poput etanola i biodizela dobivaju se preradom kukuruza, soje, šećerne repe i raznih uljarica. Trećina godišnje žetve kukuruza u Sjedinjenim se Državama koristi za proizvodnju etanola. Prema ministarstvu poljoprivrede, na etanol otpada tri posto goriva kojim se pokreću automobili. Kongres je zatražio da se do 2015. godine proizvodnja poveća za 57 milijardi litara, kako bi se smanjila američka zavisnost od uvozne nafte. Brazil je najveći proizvođač etanola na svijetu. Europa proizvodi većinu svjetskog biodizela, čiju uporabu smatra načinom smanjenja stakleničkih plinova. I Sjedinjene Države i Europska unija proizvodnju biogoriva pomažu državnim subvencijama. Kathrina Wahlberg iz Svjetskog foruma za politiku, ne-vladine organizacije koja prati rad Ujedinjenih naroda, smatra međutim da je takva politika pogrešna i traži da se subvencije odmah ukinu: "Proizvodnja biogoriva je vjerojatno glavni razlog za sadašnju krizu s hranom. Pretvarajući žitarice, to jest hranu, u gorivo, energetska industrija postaje konkurencija proizvođačima hrane – s njihovim pristupom vodi, obradivom zemljištu i drugim resursima. To vrši pritisak na cijene i na dionice te industrije. Osim toga, takva proizvodnja u ekološkom smislu nije održiva".
Vlada Sjedinjenih Država međutim tvrdi da na proizvodnju etanola iz žitarica otpada tek tri posto povećane cijene hrane. Stručnjaci tvrde da je riječ o prvoj generaciji biogoriva te da se treba razlikovati nekoliko njihovih vrsta. George Huber sa Sveučilišta Massachusettsa o tome kaže: "Problem je u tome što je ovo prva generacija, početak proizvodnje biogoriva. Kasnije, kada se proces usavrši za proizvodnju etanola koristit će se dio žitarice koji se ne jede, koji je otpad – tako da se neće koristiti dijelovi koji služe u proizvodnji hrane. Legitimno je tražiti ukidanje državnih subvencija, međutim te subvencije pomažu da proizvodnja postane efikasna".
Kritičari pojačane proizvodnje biogoriva također tvrde da ona doprinosi uništenju prirode te kao primjer navode područje Amazone u Brazilu, gdje se prašuma ubrzo pretvara u obradivo tlo. Međutim, Paulo Sotero iz Instituta za proučavanje Brazila u washingtonskom Centru Woodrow Wilson, kaže da ova tvrdnja nije točna: "Ne postoji veza između proizvodnje šećerne repe od koje se dobiva etanol i uništenja šumskih područja uz Amazonu. Za sadnju šećerne repe u svrhu dobivanja etanola, Brazil koristi tek jedan posto svojih obradivih površina. Etanol inače koristi oko polovica automobila u Brazilu. Prema tome, debata o opravdanosti etanola je bespredmetna".
Većina stručnjaka očekuje da će se polemike o legitimnosti proizvodnje biogoriva nastaviti – barem dok se ona ne usavrše.