U posljednjih 25 godina, Deborah Berke izgradila je karijeru uspješne arhitektice. Elegantni i praktični, njeni projekti hvaljeni su diljem svijeta. Oni također odražavaju njenu filozofiju, po kojoj arhitektura nije sama sebi cilj, već tek osnova čiji se puni izražaj stvara njenim korištenjem.
Deborah Berke dizajnirala je na desetke projekata u svom arhitektonskom uredu kojeg je 1982. godine osnovala u New Yorku – rodnom gradu koji ju je inspirirao da se bavi ovom profesijom: "Odrasla sam u Queensu, skromnoj četvrti, s malim kućama nabijenim jedne do drugih, od kojih je svaka bila drugačija. Kao tinejdžerka, znala bih šetati tim ulicama, fascinirana odnosom između vanjskog izgleda kuće te onim što bih na temelju toga mogla zaključiti o unutrašnjosti kuće. Vrlo se jasno sjećam kad sam, kad mi je bilo 14 godina, jedne ljetne večeri došla kući i mojim roditeljima obznanila da ću biti arhitektica".
Njena fasciniranost odnosom zgrada i ljudi nikad se nije umanjila. Kaže da stambeni objekti igraju ključnu ulogu u našim životima. Postoje zdanja – kaže Deborah Berke - s kojima razvijemo intimni odnos: na primjer, naš dom, naše radno mjesto. A postoje, kaže, i ona koja čine manje intimni dio u našim životima, ali su svejedno u njima prisutna, barem u našoj svijesti. Utjecaj njihovog dizajna na nas, kaže ova arhitektica, bit je arhitekture. Ona to naziva svakodnevnom arhitekturom. Sklona je jednostavnim, elegantnim objektima koji izgledaju kao da stvarno pripadaju tamo gdje se nalaze i kao da ne bi mogli biti izgrađeni nigdje drugdje: Mislim da živimo u svijetu u kojem su nekad različita mjesta postala identična. To je neka vrst ‘nepripadanja mjestu,’ i to jednostavno ne mogu podnijeti. Ja želim da svako mjesto bude unikat, da izgleda jedinstveno. To ne znači da ćete u 21.-om stoljeću graditi staromodne zgrade, ali mislimd a treba koristiti lokalne materijale i prilagoditi se lokalnim klimatskim uvjetima.
Tek objavljena knjiga predstavlja 21 projekt Deborah Berke, zdanja koja odražavaju njenu filozofiju arhitektonskog dizajna. Jedno od njih je i hotel-muzej u Louisvilleu u Kentuckyju. Deborah Berke i njezini suradnici preuredili su nekoliko napuštenih skladišta iz 19.-og stoljeća u središtu grada u moderan hotel s muzejem odnosno umjetničkom galerijom. Time je, kaže, unijela novu energiju u stare objekte. Deborah Berke vjeruje se njen jednostavni stil više traži danas nego prije 20 godina, kad je tek započinjala karijeru: "21.-vo stoljeće nije započelo 2000.-e godine, već vjerojatno prošle jeseni, kolapsom globalne ekonomije. Sada stvarno moramo zauzeti drugačiji stav o gradnji. Moramo misliti na energiju. Mislim da bi se moj asketski pristup i jednostavnost mog stila mogli primijeniti i na tom planu. Potrebna nam je arhitektura koja ekonomsku nužnost pretvara u nešto pozitivno, u kojoj je ljepota rezultat jednostavnosti, kompozicije i kvalitete gradnje, a ne skupih materijala ili ludih pretjerivanja u konstrukciji".
Deborah Berke se nada da će retrospektiva njezinog rada nadahnuti mlade arhitekte da razviju jednostavniji, ali još uvijek estetski stil. Nada se da će knjiga nadahnuti i ljude općenito, da pridaju više pažnje zgradama u vlastitim kvartovima i pokušaju utjecati na stil načine njihova projektiranja.