Temperature na području Arktika sada su više nego u bilo koje vrijeme u zadnjih dvije tisuće godina, pokazuje jedno novo istraživanje. Promjene orbite Zemlje dovele su do stoljeća zahlađivanja, ali su temperature brzo porasle u zadnjih stotinu godina, usporedo s povećanjem ispuštanja stakleničkih plinova.
Studija – objavljena u časopisu Science – dokumentira dvije tisuće godina geološke povijesti koristeći godove drveća, debljinu ledenjaka, te taložne slojeve u jezerima, pomoću kojih su rekonstruirane ljetne temperature na području Arktika. Vodeći autor studije Darrell Kaufman, profesor znanosti o okolišu na Sveučilištu Sjeverne Arizone, kaže da je trend zatopljavanja tijekom zadnjih pedeset godina prekinuo prirodni ciklus zahlađenja: "Zamijetili smo da naglo povišenje temperatura koincidira s jakim povećanjem koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi. Pri tome ne možemo iznaći niti jedan drugi mehanizam ili silu koji bi mogli objasniti tako nagli preokret u prirodnom zahlađenju".
Period zahlađenja Zemlje započeo je prije otprilike sedam tisuća godina. Temperature na području Arktika bile su u tom periodu najniže u takozvanom 'Malom ledenom dobu', koje je trajalo od šesnaestog do sredine devetnaestog stoljeća. Ključni uzrok polaganog zahlađenja bilo je ljuljanje osovine Zemlje u orbiti koje polagano varira tijekom tisuća godina. Neki skeptici su tvrdili da činjenica da se Zemljina os rotacije ljulja bolje objašnjava nedavno globalno zatopljavanje nego ljudske aktivnosti. Ali, nova studija pokazuje da to ljuljanje osovine rotacije - koje utječe na količinu sunčeve svjetlosti koju Zemlja prima sredinom ljeta – ustvari objašnjava dugoročni trend hlađenja Arktika, koji se preokrenuo tek u zadnjih pola stoljeća. Zemlja se hladila za 0,2 Celzijeva stupnja u svakom tisućljeću.
Posljednje desetljeće, međutim, najtoplije je u zadnje dvije tisuće godina s prosječno 1,4 celzijeva stupnja višom temperaturom nego što bi se očekivalo da se nastavio trend hlađenja. Kaufman kaže da njegovo istraživanje daje nove dokaze u prilog tvrdnji da ispuštanje stakleničkih plinova, izazvano ljudskim aktivnostima, doprinosi globalnom zatopljavanju: "Mislim da je vrlo važno naglasiti da bi vrlo sporim orbitalnim ciklusima trebalo tisuće godina prije nego što bi Zemlja ponovno doživjela Ledeno doba, prije nego što bi kontinent prekrio sloj leda dubok više kilometara. Brzo zatopljavanje, koje sada vidimo, daleko nadilazi svojim tempom promjena bilo kakav trend hlađenja koji bi proizlazio iz prirodnog ciklusa".
Kaufman kaže da je još jedan važan nalaz dobiven u suradnji s američkim Nacionalnim centrom za istraživanja atmosfere, koji je simulirao orbitalne varijacije za period od dvije tisuće godina: "Taj je kompjuterski model pokazao iste temperaturne promjene na području Arktika kakve smo i mi dokumentirali geološkim dokazima. Upravo to potpuno slaganje kompjuterskog modela i prirodnih nalaza uvjerilo nas je da se možemo pouzdati u sposobnost modela da simulira učinke faktora za koje znamo da uzrokuju promjenu klime".
Kaufman kaže da je dokaz potpuno nedvosmislen da je sadašnje zatopljavanje Arktika neobično, da staklenički plinovi u tome imaju ulogu, te da je krajnji trenutak da se poduzmu odlučni koraci za smanjenje ispuštanja ugljičnog dioksida. Studiju je inače provela međunarodna ekipa znanstvenika koje je prvenstveno financirala američka Nacionalna zaklada za znanost.