Načelo odvojenosti crkve od države jedno je od temeljnih načela američkog ustava, no, to ne znači da je to pitanje zauvijek riješeno: svako toliko, neka kontroverzna politička odluka ponovno razbukta raspravu.
Jedna takva odluka je prijedlog predsjednika Busha da financira vjerske organizacije koje građanima pružaju razne humanitarne i obrazovne usluge. Krši li se time načelo odvajanja crkve od države? Pristaše tvrde da to nije slučaj, kritičari tvrde suprotno, dodajući da predsjednik često svoje poteze pravda vjerskima rgumentima. Brent Hurd izvješćuje o nekim pogledima na aktuelnu kontroverzu.
Gotovo sve prvotne američke kolonije – baš kao i njihovi britanski vladari – imale su službenu crkvu, koju je financirala država. No, nakon ostvarenja neovisnosti od Britanije, 1783, utemeljitelji mlade države ukinuli su financiranje vjere od strane države i proglasili da Sjedinjene Države neće imati državnu crkvu.
U to vrijeme, gotovo čitavo stanovništvo bivših američkih kolonija bilo je kršćansko, i to protestantsko. Danas, u Sjedinjenim Državama se može naći praktički svaka vjera koja postoji u svijetu. No, niti jedna od njih ne podjarmljuje državu, ističe Douglas Laycock, profesor ustavnog prava na Sveučilištu Teksas. Duh odvojenosti države od crkve i dalje je prisutan premda je interpretacija tog duha ponekad teška.
"Držimo se širih načela da se vlada ne miješa ni u čije upražnjavanje vjere. Vlada niti podržava niti je pokrovitelj vjere. Novo je pitanje treba li vlada plaćati za vjerske škole, bolnice i socijalne službe. To su miješane insitucije: one uče vjeru, ali istodobno pružaju usluge za koje bi vlada mogla platiti jer imaju svjetovni značaj" - objašnjava Douglas Lacock.
Predsjednik Bush je izazvao žestoku raspravu kada je predložio financiranje vjerskih skupina koje pružaju takve usluge. To je koncept koji je on razvio dok je bio guverner Teksasa. On tvrdi da su vjerske organizacije najučinkovitije i najspremnije da skrbe o ljudima, na načine koji nisu dostupni svjetovnim organizacijama.
Mnogi zakonodavci, međutim, odbacuju tu zamisao, a, nakon što prijedlog nije prošao u Kongresu, predsjednik je osnovao vlastite vjerske urede.
Desetljećima, američka vlada je dobrotvornim udrugama osiguravala sredstva za provođenje programa socijalne pomoći. No, predsjednik Bush je otišao znatno dalje od toga, kaže Welton Gaddy, baptistički svećenik i predsjednik Međuvjerskog saveza, organizacije čija je svrha promicanje uloge vjere u svjetovnom životu: "Po prvi puta u povijesti, novac od poreza usmjerava se u institucije koje prvenstveno šire vjeru. To znači da američka javnost financira vjerske aktivnosti."
Velečasni Gaddy vjeruje da takav potez ugrožava ustavno jamstvo razdvojenosti crkve od države.
No, pristaše predsjednikove vjerske inicijative s tim se ne slažu, tvrdeći da inicijativa samo preokreće dugogodišnju diskriminaciju protiv vladinog financiranja vjerskih skupina. Predsjednikov plan dozvoljava vjerskim organizacijama da se nadmeću sa svjetovnim dobrotvornim društvima za financiranje iz državnog proračuna.
Richard Land – također baptistički svećenik – direktor je evangeličke konvencije južnjačkih baptista. On kaže da Bushova inicijativa održava razdvojenost crkve od države jer nema izravnog financiranja širenja vjerskih uvjerenja. No, ona shvaća vrlo dinamičan karakter vjere u Americi: "Postoje svjetovni fundamentalisti koji se pretvaraju – i žele da se čitava zemlja pretvara – da nismo izrazito vjerska nacija, što mi jesmo. Šezdeset-jedan posto Amerikanaca kaže da im je vjera vrlo značajan dio života. U tom smislu, Amerika mnogo više naliči ostatku svijeta, a mnogo manje Zapadnoj Europi i Kanadi.
Velečasni Land ističe da je predsjednik Bush uvijek govorio da vjera rukovodi njegovim potezima. To nije jako različito od stavova bivših predsjednika. "Predsjednik ne čini ništa drugo od onoga što je povijesno bila praksa Amerikanaca i njihovih čelnika da im je vjera važan dio javnih govora, političkih i upravnih odluka, kao i javnih nastupa. To nije nikakvo kršenje razdvojenosti crkve od države. Ono bi to bilo kada bi država to zahtijevala, što nije slučaj."
Međutim, velečasni Gaddy smatra da predsjednik Bush u tome ide dalje od svojih predhodnika: "On koristi vjerski rječnik za promicanje upravno-političkih odluka. Time se ušutkava rasprava koja je u demokraciji toliko važna, jer se sugerira da, ako je to pozicija koju podržava i sama vjera, onda se to pitanje uopće ne bi trebalo propitivati."
Velečasni Gaddy upozorava da takva retorika može odvesti u daljnje ispreplitanje crkve i države koje bi štetilo i jednoj i drugoj strani. S druge strane, velečasni Land smatra da su predsjednikova moralna načela – često utemeljena u njegovim vjerskim uvjerenjima – neminovno povezana s njegovim političkim odlukama. Nema sumnje da će vjerski čelnici poput velečasnih Landa i Gaddyja nastaviti raspravljati o tom pitanju s obzirom da je predsjednik nedavno potvrdio svoju predanost vjerskoj inicijativi, rekavši da 'vjera miče brda'.