Prstenovi za pobjednike SuperBowla, Kongresne medalje časti, te Nobelove nagrade odličja su koja je teško osvojiti, a mnogima od nas nedostaje i dovoljno zvjezdane prašine da bi se dokopali barem Oskara, Grammyja, Tonyja ili Emmyja.
Unatoč tome, međutim, ovih dana sve veći broj Amerikanaca koji radi u najuobičajenijim profesijama kući donosi neke pozlaćene kipiće. Ako se bave reklamama, mogu osvojiti Clio, ili Addyja, ili Effie, ili Andyja. Ako su arhitekti i bave se dizajnom i uređenjem parkova, vrtova i okućnica, pruža im se prilika za osvajanje LaGasseove medalje i nekih drugih odličja. Bibliotekari imaju priliku osvojiti Futu.
Nagrada ima toliko mnogo da neki stručnjaci kažu da će, uz malo sreće i strpljivosti, prije ili kasnije svatko osvojiti neku od tih nagrada. Premda same nagrade ne znače i automatsko otvaranje vrata blistave budućnosti pune sjajnih prilika, one mogu pomoći: pri traženju novog posla, životopisi izgledaju bolje ako su potkrijepljeni nagradama, a na vrlo konkurentnom poslovnom polju, nagrade mogu privući nove klijente.
Jednako kao što su za takve nagrade zainteresirani potencijalni dobitnici, toliko i strukovne organizacije vide dobru računicu u tome da ih dodjeljuju. Dio te računice je sam novac. Pristupnine često više nego pokriju troškove tiskanja priznanja, kupovine odličja, zakuske i drugih izdavanja. Recimo, kompanija Mercomm, koja upravlja programima nagrada u marketingu i reklamama, zaračunava i do 230 dolara po glavi sudionika u svojim programima. Najpoznatija od njihovih dodjela nagrada privlači i do 1800 prijava godišnje.