Premda još uvijek postoji i povremeno bilježi žrtve u nekim zemljama, lepra je danas izliječiva bolest čije je strahotno nasljeđe s vremenom izblijedilo. Najveći dio Srednjeg vijeka, lepra je bila jedna od pošasti Europe. Njezine žrtve bile su praktički potpuno izopćene i prisiljene na životarenje u pećinama ili humanitarnim sabirnim centrima koje su vodili redovnici.
Do 1300. godine, kako kaže liječnik i arheolog Mark Spigelman, sa Sveučilišnog Collegea Londona, 'gotovo svaki je grad imao leprozorij'. No, otprilike od tog doba, lepra se potpuno neobjašnjivo počela povlačiti.
U istraživanju, objavljenom u prošlotjednom izdanju časopisa "Royal Society Proceedings B", ekipa znanstvenika na čelu sa Spigelmanom i njegovom kolegicom Helen Donoghue sugerira da je kraj lepre možda bio izazvan brzim širenjem tuberkuloze.
'Tuberkuloza je mnogo agresivnija i brža bolest,' kaže Spigelman i dodaje: 'To je bolest gusto naseljenih masa ljudi.'
Moguća veza između dvije bolesti ukazala se nalazom dokaza o zarazi s obje bolesti u koštanom uzorku omotane mumije iz jednog groba iz 1. stoljeća, u Izraelu. Ekipa znanstvenika je proučila ljudske ostatke iz Europe u razdoblju od 100. do 1500. godine, te otkrila obje bolesti u 42 posto uzoraka.
'Lepra ne ubija, nego izaziva izoliranost i probleme s prehranom i imunološkim bolestima,' kaže Spigelman, ističući da je tuberkuloza upravo suprotna: 'Ona zarazi i ubije, posebice u vrijeme kada je stanovništvo Europe počelo značajno rasti. Gušća naseljenost bila je plodno tlo za širenje tuberkuloze. Gubavci, već ionako oslabljeni, bili su posebice podložni, te bi umirali prije nego što bi uspjeli prenijeti lepru na druge osobe. Kako je rasla incidencija tuberkuloze, tako je opadala ona od gube.'