"Da je na Europskoj komisiji preporučiti otvaranje pregovora s Hrvatskom temeljem trenutnih informacija, ja pregovore ne bih preporučio". Ovom je izjavom povjerenik za proširenje Europske komisije Olli Rehn stavio točku na sve spekulacije kako EU doživljava hrvatsku suradnju. Rehn se poziva na više pouzdanih izvora – haaško je Tužiteljstvo tek jedan od njih – na kojima temelji tvrdnju o nepotpunoj suradnji Zagreba. Gotovina se, po tim provjerenim informacijama, skriva ili u Hrvatskoj ili u hrvatskom dijelu Bosne i Hercegovine. Nadalje, hrvatske su vlasti, u najmanju ruku indirektno, ali očito bez uspjeha kontaktirale bjegunca, kazao je povjerenik.
Isto tako, znakovita je Rehnova ocjena zašto je Gotovina još uvijek problem, "ako hrvatska Vlada ima političke volje ona bi to učinila". Kada se ogole sve ove obzirno, u diplomatski celofan uvijene poruke, na vidjelo izlazi sljedeće. Zagreb nije učinio sve što se od njega očekuje, uvjeravanjima Vlade i njezinih dužnosnika, uključujući i istupe na ovdašnjim adresama, ne vjeruje se bezrezervno. Naravno, Zagrebu je do dana početka pregovora, 17. ožujka preostalo dovoljno vremena da učini nešto što će sadašnju percepciju nepotpune suradnje prebaciti na drugu stranu i omogućiti da pregovori počnu u za to određeni dan.
Priča o nezadovoljenom haaškom uvjetu nažalost je zasjenila najbitniji dio teme pregovora EU s Hrvatskom, pregovarački okvir. Hrvatska će biti prva zemlja koja će pregovarati po izmijenjenim pravilima igre, dijelom radi drugačije, opširnije Unijine pravne baze ili acquisa , najviše ipak zbog iskustava tokom zadnjeg proširenja.
Komisija će odrediti parametre čijim se ispunjavanjem otvaraju i zatvaraju pregovaračka poglavlja, napredak u pregovorima – a to je najvažnija novost! - zavrijeđuje se provedbom prihvaćenoga, a ne, kao do sad i što je na snazi za Bugarsku i Rumunjsku, samo davanjem čvrstih obećanja. Prava i obaveze na kojima počiva Unija nisu za pregovaranje i Hrvatska će postati članicom tek kada ih primijeni, rezimirao je Rehn objavivši da će se pregovarati po 35 pregovaračkih poglavlja. Nisu isključena prijelazna razdoblja za izuzetke od pravila, recimo za kupnju nekretnina ili provedbu ekoloških mjera – ni za Hrvatsku ali ni za zemlje Unije.
Sve se odluke u procesu pregovaranja donose jednoglasno čime se svakoj od 25 članica pruža prilika prijetiti blokadom napretka kandidatske zemlje u svrhu zadovoljavanja vlastitih interesa, užih od zajedničkih Unijinih. U ovome je elementu i najveća opasnost da Hrvatska ne ispregovara njoj povoljan sporazum.