Linkovi

Arhitekt Philip Johnson 


“Moja kuca u New Canaanu dnevnik je jednog ekscentricnog arhitekta. Pisem taj dnevnik vec gotovo 50 godina.” Tom recenicom pocinje dokumentarni film redateljice Barbare Wolf, snimljen 1996. godine, o najpoznatijem arhitektonskom djelu Philipa Johnsona, njegovoj modernistickoj “kuci od stakla,” prozirnoj gradjevini bez zidova, okruzenoj sumom sa svih strana. Ta kuca u New Canaanu, u saveznoj drzavi Connecticut, izgradjena jos 1949. godine, bila je “neka vrsta laboratorija u kojemu je Johnson bio svoja najbolja musterija.”

Rodjen 1906, u Clevelandu, u saveznoj drzavi Ohio, Johnson je studirao klasicnu umjetnost na Harvardu. Uskoro, medjutim, sve je veci njegov interes za arhitekturu i za modernu estetiku. Sa samo 26 godina, Johnson postaje direktor arhitektonskog odjela Muzeja moderne umjetnosti, u New Yorku. U tom razdoblju, koautor je utjecajne knjige “The International Style,” Medjunarodni stil, kojom predstavlja Bauhaus Americi. Tridesetih godina, Philip Johnson, i kao pisac i kao kustos, nastavlja promicati ideje vodecih suvremenih arhitekata – Le Corbusiera, Waltera Gropiusa i ponajvise Ludwiga Miesa van der Rohea.

U svojim 30-im godinama, Johnson postaje nezadovoljan svojom ulogom kriticara i kustosa i vraca se na Harvard, gdje studira dizajn. Potkraj 40-ih, nastaju prve kuce i javne zgrade prema Johnsonovim nacrtima. Prva, i jedna od njegovih najvaznijih – ona “staklena kuca.” Nakon nje, Johnsonove zgrade postaju grandioznije i ambicioznije. Njujorskom Seagram zgradom i Kristalnom katedralom u mjestu Garden Grove, u Kaliforniji, Johnson uvodi jednu novu generaciju staklenih tornjeva, postaje jedan od utemeljitelja “medjunarodnog stila,” filozofije poslijeratnih arhitekata da se ljudi osjecaju sigurnije iza staklenih zidova, da je njihova povezanost s okolisem, s prirodom, snaznija, iz tih “staklenih kutija.”. Sto je takvih zgrada vise i sto su one uobicajenije, to njegov “medjunarodni stil” sve vise gubi na svojem sjaju i na svojoj privlacnosti. Cak i Johnson postaje kritican prema pokretu koji je sam zaceo. Priznaje da je njegova arhitektura hladna i plosnata. Johnson ce, nekoliko puta tijekom svoje karijere, dramaticno mijenjati svoju arhitekturu. Ta njegova spremnost da mijenja stil ponekad ce djelovati hirovito i prevrtljivo, ali, u konacnici, imat ce, na americku arhitekturu, oslobadjajuci ucinak.

Iako je poceo u stilu Miesa van der Rohea, Johnson, do 60-ih godina, vec razvija jedan individualniji stil koji usvaja puno povijesnih elemenata; kupole i kolonade estetski postaju prihvatljive za monumentalnu arhitekturu 20. stoljeca. G. 1984, Philip Johnson ponovno potresa arhitektonski svijet svojom AT&T zgradom, u New Yorku – kombinira klasicne elemente s modernim dizajnom i time vrsi pripreme za post-modernu arhitekturu.

Johnsonove zgrade u New Yorku, Washingtonu, Atlanti, Dallasu, Houstonu, San Franciscu, Pittsburghu, Clevelandu, Bostonu......uglavnom su korporacijske palace. “Oni koji danas imaju novaca za nove zgrade,” rekao je Johnson, “to su korporacije. One su pape i Medici danasnjice.” Sto se Johnsonovih zgrada tice, neke su divne, neke prilicno, zapravo, ruzne. Sam Johnson je cesto znao govoriti da nije dobar arhitekt. Bilo je u njemu, medjutim, nekoliko arhitekata. Kad je bio onaj dobar, bio je jako dobar. Johnson je nastavio aktivan biti i u devetom desetljecu svog zivota. Poceo je cak nekoliko novih projekata, medju njima su nova uredska zgrada Check Point Charlie, u Berlinu, i Cathedral of Hope, Katedrala nade, prva za novi milenij, u Dallasu, najveca crkva u svijetu za lezbijsku i homoseksualnu zajednicu. Johnson, koji je i sam bio homoseksualac, rekao je: “Pamtit ce me po Katedrali nade.”

Neki su Johnsona smatrali najvecim arhitektom u svijetu. Dovoljno je i pogledati listu njegovih dostignuca pa da se uvjerimo da Johnsonu svakako pripada mjesto jednog od najpoznatijih arhitekata 20. stoljeca. Drugi su ga kritizirali, govorili da samo nanovo otkriva i kombinira vizije drugih. No, ni oni najzesci kriticari ne mogu poreci da je upravo Philip Johnson bio kljucna sila iza mnogih mladih arhitekata. I da je taj, jedan od najpoznatijih americkih arhitektonskih umova 20. stoljeca, odigrao enormnu ulogu kako u shvacanju i razumijevanju tako i u kreairanju urbanih obrisa Sjedinjenih Drzava. Kao povjesnicar, kao kustos i kao arhitekt, Philip Johnson je duboko utjecao na generacije arhitekata koje su odrastale u sjenama njegovih zgrada.

Philip Johnson je umro 25. sijecnja, u 98. godini zivota.

XS
SM
MD
LG