Ukoliko se ubrajate u one koji mrze prati prozore, onda biste mogli postati štovatelj izvjesnog Bharata Bhushana.
Taj profesor strojarstva s Državnog sveučilišta Ohio razvija tehnologiju koja bi mogla rezultirati prozorima koji se sami čiste. Doduše, on ne vodi svoje istraživanje prvenstveno zbog čistih prozora, ali, kako izgleda, ista tehnologija koja može smanjiti trenje među pomičnim dijelovima vrlo sićušnih naprava – što jest primarno polje zanimanja profesora Bhushana – može i prozore održati čistima.
Osnovu rješenja za oba problema predstavlja – list lopoča.
Profesor Bhushan bavi se, naime, nanotehnologijom, novom tehnologijom koju odlikuju strojevi koji su dovoljno mali da mogu pokretati robote veličine novčića, ili senzori koji se niti ne vide običnim okom. Problem koji je zajednički svim tim majušnim spravicama je – trenje. A, s obzirom da kantica s mazivim uljem postaje dimenzijama potpuno neprilična stroju koji bi trebalo podmazivati, znanstvenicima samo ostaje da smisle način na koji praktički mogu eliminirati trenje između pokretnih dijelova tih napravica za čitavog njihovog radnog vijeka.
Upravo tu se priroda postavila kao jedinstvena inspiracija: površina lista lopoča, naime, u suprotnosti je s poznatim zakonima trenja. Čak se i voda samo odskliže s lista. Taj je list, znanstvenim jezikom rečeno, hidrofobične površine, a što je dobro za odbijanje vode, dobro je i za smanjenje trenja.
Posao profesora Bhushana i njegovih kolega je da prirodne osobine lista lopoča pretvore u industrijske osobine sićušnih strojeva. … Usput, takva će površina riješiti i pitanje prljavih prozora.