Iako njenu melodiju znaju svi Amerikanci, tesko je naci one koji znaju i njene rijeci ili koji znaju odakle ona dolazi. Svi je, medjutim, odmah prepoznaju kao “Hail to the Chief,” Pozdrav vodji, pozdrav svom predsjedniku, jer njome se uvijek svecano i najavljuje dolazak predsjednika Sjedinjenih Americkih Drzava.
Pozdrav vodji, kojega je zemlja izabrala, Hail to the Chief! Pozdravljamo ga svi do jednoga. Pozdrav vodji, kojemu suradnju jamcimo, Dok ispunjava svoj uzviseni poziv, dostojanstveno i ponosno. Tvoj je cilj uciniti od ove velicanstvene zemlje jos velicanstveniju, I to ces postici, u cvrstom smo uvjerenju. Pozdrav nasem vrhovnom zapovjedniku. Pozdrav Predsjedniku! Pozdrav sefu!
Ove rijeci se rijetko cuju, jer sluzbenu predsjednicku glazbenu temu najcesce slusamo kao instrumentalnu izvedbu. Glazba koja je tako nerazdvojno vezana uz predsjednika i vrhovnog zapovjednika Sjedinjenih Americkih Drzava nije bila zamisljena kao predsjednicki mars i nije djelo nekog americkog skladatelja, niti je njen tekst potekao iz pera nekog americkog pjesnika. Pjesmu je, pod naslovom “The Lady of the Lake,” napisao engleski pjesnik Sir Walter Scott, a uglazbio je, za kazalisnu adaptaciju Scottove romanticne pjesme, engleski skladatelj James Sanderson, inspiriran, navodno, jednom starom skotskom himnom.
U cast americkog predsjednika, pod promijenjenim naslovom – Vijenci za predsjednika, i s donekle promijenjenim rijecima, pjesma je, u Americi, prvi puta bila izvedena 22. veljace 1815, u Bostonu, na proslavi rodjendana Georgea Washingtona, koji je mrtav bio vec 16 godina. Njome je, 4. srpnja 1828, i vec u izvedbi Orkestra americkih marinaca, svecano obiljezen i pocetak radova na iskopavanju kanala Chesapeake-Ohio. Svecanosti je prisustvovao i americki predsjednik, bio je to John Quincy Adams. Dvijema “prvim damama” pripisuje se zasluga za izbor te pjesme kao glazbene najave predsjednika – Juliji Tyler, zivahnoj, mladoj, glazbeno talentiranoj, drugoj supruzi 10. predsjednika Sjedinjenih Drzava, Johna Tylera, te Sari Polk, supruzi 11. americkog predsjednika, Jamesa Polka. Tylerovi su voljeli organizirati zabave u Bijeloj kuci i Julia Tyler cesto je znala od Orkestra marinaca traziti da bas tom pjesmom svecano najave ulazak njenog supruga, predsjednika Tylera. Predsjednik James Polk bio je covjek niska rasta i skromna, nezamjetna izgleda; njegov dolazak jedva se i primjecivao na velikim primanjima. Kako bi se tako nezgodni trenuci izbjegli, njegova supruga je, od Orkestra marinaca, trazila da svaki put, kad se predsjednik pojavi, sviraju pjesmu vec poznatu pod imenom “Hail to the Chief.” Tako je ta tradicija i pocela. Samo jedan americki predsjednik – Chester Arthur – bio je njome nezadovoljan, smatrao da nije dovoljno dostojna americkog predsjednika i zatrazio od slavnog americkog skladatelja marseva i ravnatelja Orkestra americkih marinaca – Johna Philipa Souse, da sklada novu i prikladniju, nesto s fanfarama. Sousa je i skladao “Predsjednicku polonezu,” ali ona nikad nije zamijenila “Hail to the Chief,” Pozdrav predsjedniku.
Uz izuzetak Chestera Arthura, dvadesetprvog americkog predsjednika, svirala se ona za svakog drugoga, od Tylera i Polka do Clintona i Busha. Sluzbenom, medjutim, glazbenom temom, u cast americkog predsjednika, postala je tek 1954. godine, na zahtjev americkog ministarstva obrane. United States Marine Band – “President’s Own,” Predsjednikov vlastiti – izvodi je, tijekom godine, na stotine puta.