Prva američka super-prometnica nije uopće bila namijenjena automobilima, već – riječnom prometu. Bio je to kanal Erie u saveznoj državi New York, koji je otvoren stotinu godina prije prve asfaltirane ceste. Kanal je i danas otvoren – ali za one koji vole putovati polako.
Ted Curtis vlasnik je izletničkog broda Sam Patch. Njegovi izleti kreću iz Rochestera rijekom Genesee, a zatim idu kanalom Erie. Curtis kaže da je prvotni uski, rukom iskopani kanal otvorio put prema Zapadu, povezavši bogatu dolinu rijeke Hudson na istoku s gradom Buffalo i velikim jezerima, četiri stotine kilometara prema Zapadu. Ovo čudo graditeljstva ukrotilo je ili zaobišlo mnoge divlje rijeke i vodopade i pretvorilo grad New York u američko trgovačko središte.
Teglenice natovarene žitom i rudama putovale su na istok, a one natovarene ugljem i potrošačkom robom – na zapad – sve zahvaljujući mulama koje su ih vukle na stazi uz kanal. Međutim, prijevoz tereta uskoro je preusmjeren na mnogo brže željezničke pruge.
"U nekoliko navrata izgledalo je kao da će kanal biti zatvoren. Željeznica mu je oduzimala sav promet. No, hvala Bogu, još je tu i još uvijek funkcionira. Danas se većinom koristi za rekreaciju i turizam, i za privatna plovila. U jesen, na primjer, ima mnogo prometa iz Chicaga, Detroita i Dulutha u Minnesoti, jer vlasnici brodova dolaze s velikih jezera, prolaze kroz kanal u rijeku Hudson i zatim se drugim vodenim putovima spuštaju na Floridu, gdje provode zimu. U svibnju se istim putem vraćaju na sjever."
Ruth Naparsteck je povjesničarka grada Rochestera.
"U 21. stoljeću, ovaj će kanal biti idealno sredstvo za odlaske u prirodu. Ljudi na njemu mogu promatrati ptice i vidjeti razne divlje životinje. To je vrlo opuštajuće."
Životinje, međutim, nisu samo za promatranje, kao što je to svojedobno otkrio kapetan broda Bluebird.
"Zbog svizaca koji su kopali u zidu kanala, jedna strana kanala je popucala i prsnula. Taj kapetan i njegova žena našli su se sljedeće jutro u prevrnutom brodu nasred polja kukuruza."
Putnici na brodu Sam Patch, poput Jima i Brende Whitehead, turista iz Tennesseeja, danas uživaju u mnogo mirnijim izletima.
"Uvijek sam slušao o kanalu Erie i želio sam ga vidjeti. Stvarno nam je lijepo ovdje. Ovo je odlično za ljubitelje brodova – i za dobar odmor."
Whiteheadovi su izabrali pravo mjesto za brodarenje. Ograničenje brzine na kanalu, koji je otvoren između 1. svibnja i 15. studenog iznosi 16 kilometara na sat. Put od Buffala do Albanija, uz zaustavljanje na svih 35 splavnica, traje pet do šest dana. Čak i biciklisti koji danas koriste stazu uz kanal putuju brže. Pristojba za putovanje kanalom kreće se od pet do stotinu dolara – ovisno o dužini putovanja i veličini broda.
Ukoliko plovite kanalom Erie u blizini Rochestera, proći ćete kroz splavnicu br. 32, na kojima Kevin Lynch podiže ili spušta razinu vode za gotovo osam metara za potrebe prometa. Kako kaže, otvaranjem dviju vratnica na dnu regulira utjecanje, odnosno, istjecanje vode iz splavnice.
"Početak kanala Erie nalazi se na nadmorskoj razini od samo 30 centimetara. Do Buffala, odnosno, Niagare, penje se na 175 metara nadmorske visine. Ova splavnica, recimo, podiže razinu za osam metara. Da nema splavnica, brodovi ne bi mogli ploviti do Buffala, jer bi ih struja nosila nizvodno. Splavnice su zapravo dizala za brodove."
Posao splavničara – otvaranje vratnica za izjednačavanje razine vode kako bi brodovi mogli proći kroz splavnicu – nekada je bio težak fizički rad. Kevin Lynch kaže da je danas najteži dio njegovog posla - osim što mora uklanjati plutajuće trupce i poneku uginulu životinju – održavanje stare opreme u radnom stanju.
"Moja vam oprema spada u stare filmove u Frankensteinu."
A zakon nalaže čuvanje svih dijelova stare opreme koji se mogu sačuvati. I to je dio šarma te prve američke superprometnice – kanala Erie.