Većina ljudi diljem svijeta doživjela je raspad Sovjetskog saveza kao trijumf kapitalizma američkog stila - sustava koji je zasnovan na slobodnom poduzetništvu, demokratskoj slobodi, privatnom vlasništvu i inicijativi pojedinca. Međutim, u proteklih petnaest godina od pada Berlinskog zida, nekim je Amerikancima u ekonomskom smislu bilo lošije no prije, dok se su drugi znatno obogatili.
Kompanija Walt Disney je 1995. angažirala holivudskog agenta Michaela Ovitza za predsjednika i mogućeg nasljednika tadašnjeg glavnog direktora Michaela Eisnera. No, manje od godinu dana kasnije, upravni odbor Walta Disneya zaključio je da Ovitz nije ispunio očekivanja. Tijekom svojeg kratkog boravka u ovom medijskom konglomeratu, Ovitz je, kako se tvrdi, rasipao novac, svađao se s drugim šefovima i nije dao nikakav doprinos poslovanju svoje firme. Obični radnik bi za tako nešto najvjerojatnije bio odmah otpušten, no Ovitzu, inače blisku prijatelju predsjedatelja upravnog odbora Disneya, to se nije dogodilo. Pristao je dati otkaz, a zauzvrat je dobio otpusno obeštećenje od 140 milijuna dolara – koliko mu je iznosio ugovor.
Nomi Prins, bivši investicijski bankar i autor knjige "Tuđi novac" s podnaslovom "Kako korporacije pljačkaju Ameriku", iznosi jedan od razloga zbog kojih direktori velikih kompanija primaju ogromne plaće: "U oko 80 posto od 500 najvećih američkih kompanija, funkcije predsjednika upravnog odbora, direktora i predsjedatelja obavlja ista osoba. Dakle, ako direktor odlazi iz firme, odbor - kojeg je uglavnom taj direktor izabrao - glasat će da mu se isplati velika odšteta. Oni su svi naime – prijatelji."
Članovi upravnog odbora neke firme ponekad zarađuju 400 puta više od prosječnih radnika. Međutim, ukoliko firma upadne u nevolje i mora se udružiti s drugom kompanijom ili proglasiti bankrot, cijenu lošeg upravljanja ne plaća uprava, već je plaćaju obični radnici - kaže Nomi Prins. "Svaki put kada se pokaže da je neka kompanija počinila prijevaru ili kada se kompanije udružuju, dolazi do otpuštanja radnika i 'rezanja' uposleničkih beneficija. Svaki puta kada se na višim razinama kompanije uprave krši zakon, od zakona je najbolje zaštićen sam vrh kompanije."
Nomi Prins kaže da pojedini moćni direktori također jačaju svoj utjecaj tako što političarima daju novčane donacije za izbornu kampanju. Političar, za uzvrat, pomaže da se usvoje zakoni koji više pogoduju korporacijama, nego radnicima.
James Galbraith na Sveučilištu Teksas predaje kolegij o odnosima državne uprave i privatnog sektora. On se slaže da ogromne razlike u raspodjeli kapitala daju malom broju ljudi veliku moć. No, on napominje da u Sjedinjene Države imaju zakone i institucije koje spriječavaju zlouporabu ovlasti. Profesor Galbraith kaže da je u protekla dva desetljeća do zlouporabe ekonomske moći došlo zbog manjka transparentnosti: "Mnogo od toga što se poduzima u ime interesa poslovnog sektora nije vidljivo javnosti. Što se tiče zakona o poslovanju i zakona o zaštiti okoliša, o tome se obično piše u člancima koji su u novinama 'duboko zakopani'".
Međutim, američki radnici nisu bespomoćni i bore se protiv nepravde. Dioničari kompanije Walt Disney smijenili su Michaela Eisnera s mjesta predsjedatelja, te tuže odbor direktora, tražeći povrat 140 milijuna dolara koji su isplaćeni Michaelu Ovitzu na odlasku iz kompanije. Iako je moć čelnih menadžera u zadnjih nekoliko desetljeća porasla, porasla je i moć zaposlenih – tvrdi Gary Alperovitz, profesor političke ekonomike na Sveučilištu Maryland i autor knjige "Amerika korak dalje od kapitalizma". "Trenutno ima jedanaest tisuća kompanija koje su u velikoj mjeri u vlasništvu radnika. To se dogodilo u zadnjih trideset godina. Također postoji oko četiri tisuće korporacija koje su u vlasništvu pojedinih četvrti ili drugih organizacija ili udruga. I gradovi postaju vlasnici kompanija."
Profesor Alperovitz kaže da su neka od tih poduzeća u vlasništvu radnika profitabilnija od velikih korporacija: "Sve avio-kompanije u Sjedinjenim Državama imaju financijskih problema osim jedne – South-West Airlinesa, koja je većinom u vlasništvu uposlenika te kompanije."
Neki analitičari kažu da bi ti i drugi alternativni oblici vlasništva mogli jednog dana postati protuteža moći korporacija. Međutim, većina se stručnjaka slaže da je vodeće načelo "Američkog sna" - nesputana potraga za srećom, a ne ekonomska jednakost. Demokratski, poduzetnički kapitalizam učinio je Ameriku najbogatijom zemljom na svijetu. No, da bi od američkog kapitalizma koristi imali svi Amerikanci, kažu analitičari, postojeće korporacije moraju se vratiti svojim demokratskim korijenima, jačajući prava dioničara i razdvajajući management od vlasništva.
