Predsjednicki izbori 2004. donijeli su bolje vijesti republikancima nego demokratima, ali u svijetu americkog izdavastva, obje su politicke stranke imale velikog uspjeha. Nancy Beardsley govori o knjigama koje su protekle godine privlacile americku publiku.
Proteklom su godinom dominirali stranacki politicki autori, kaze Gerry Donaghy, zaduzen za nabavu knjiga u knjizari Powell’s City of Books, u Potlandu, u Oregonu. "Bila je to godina raznih Al Frankena, raznih Micheal Mooreova.. I najnovija knjiga Ann Coulter – 'Kako razgovarati s liberalom (ako bas morate)' - dobro se prodavala. Nasu je bestseller listu gotovo potpuno monopolizirala publicistika.”
Svaka izborna godina, kaze Gerry Doneghy, donosi svoj dio knjiga ciji autori ili hvale ili kude jednog od predsjednickih kandidata. Knjiga Johna O’Neilla i Jeromea Corsija o Johnu Kerryju – "Unfit for Command", u prijevodu "Nesposoban da zapovjeda" – dala je velikog poticaja republikancima, jer bila je dio kampanje jednog dijela veterana rata u Vijetnamu koji su, poput Johna Kerryja, upravljali brzim rijecnim camcima.
Ta kritika Kerryjevih ratnih zasluga postala je ogroman i kontroverzni bestseller koji je “pogurao” kampanju presejdnika Busha i mozda utijecao na konacni ishod izbora, kaze Margie Ross, iz izdavacke kuce Regnery: "New York Times je tada pisao: 'Ako Kerry izgubi na izborima, ta ce knjiga biti jedan od glavnih razloga'.
Kerryjeve pristase utjehu su nasle u knjigama koje su Busha napadale od A – Z - od njegove vanjske politike, poput one Craiga Ungera – "House of Bush, House of Saud", u prijevodu "Kuca Busha, kuca Sauda" – do njegovih ekonomskih programa kao "The Great Unraveling", u prijevodu "Veliki rasplet", Paula Krugmana.
Bivsi ministar financija u Bushovoj administraciji Paul O’Neill bio je predmet knjige "The Price of Loyalty", "Cijena odanosti", Rona Susskinda, koji je predsjednika prikazao kao covjeka dezangaziranog od politickih pitanja. Susskind, autor knjige, kaze da je bio vrlo iznenadjen senzacijom koju je knjiga izazvala, ali takodjer izrazava nadu da ce ona imati dugorocnijeg utjecaja: "Trenutacno je politicko okruzje tako podijeljeno, uglavnom polazi od argumenata o onome sto NE znamo. Mozda bismo sada mogli konacno poceti voditi prave rasprave o onome sto znamo!"
Zanimanje, medjutim, za politicke knjige pocelo je opadati odmah nakon 2. studenog, nakon Dana izbora. Vec iduceg dana, kaze Gerry Doneghy, iz knjizare Powell’s, u Portlandu, izdavaci su se okrenuli ka buducnosti. "Onog trenutka kad je Kerry priznao poraz, poceli su nam stizati faxovi u stilu – hej, imamo jednu o tome kako prezivjeti iduce cetiri godine Busha. To vam je otprilike kao u zadnjoj igri baseball prvenstva – novine imaju spremne dvije naslovnice, za slucaj da pobjedi ova ili ona ekipa."
Nebeletristicki su naslovi, dakle, privlacili dobar dio paznje tijekom protekle godine. U beletristici, medjutim, prednjacio je Dan Brown, sa svojim “Davincijevim kodom,” iako ima vec gotovo dvije godine otkako je knjiga izdana. Ljudi su se, kaze Gerry Doneghy, nakon sto bi procitali tu pricu o istrazi jednog suvremenog ubojstva, ciji kljuc rijesenja se krije u klasicnoj umjetnosti, vracali starijim naslovima istog autora.
Takodjer, uspjeh “Davincijevog koda” pomogao je karijerama nekih novih autora. Ian Caldwell i Dustin Thomason imali su velikog uspjeha sa svojom knjigom The Rule of Four, Vladavina cetvorke, cija radnja se odvija oko jednog manuskripta iz 15. stoljeca – vrsta krimica opet i puno informacija o umjetnosti, religiji i srednjevjekovnoj povijesti. Ian Caldwell, jedan od autora, vjeruje da uspjeh obje knjige – Vladavine cetvroke i Davincijevog koda – odrazava zanimanje javnosti za price iz proslosti: "Dobar dio povijesti koju smo u skoli ucili svodio se na bubanje cinjenica i datuma. Povijest moze biti puno zanmiljivija ako je predstavite na jedan drugi, privlacniji nacin, vjerujem da za takvo prezentiranje povijesti oduvijek postoji apetit medju citateljima."
Ako su, protekle godine, putovanja u proslost bila popularna u americkoj beletristici, isto se moze reci i za putovanja daleko izvan granica Amerike. To potvrdjuje i uspjeh knjige Snow, Snijeg, turskog autora Orhana Pamuka, koja govori o promjenama u drustvenom i vjerskom krajoliku danasnje Turske. Tesko je znati ili predvidjeti sto ce donijeti uspjeh nekoj knjizi, kaze Gery Doneghy. Ponekad je to zahvaljujuci usmenoj predaji, ponekad, kao u slucaju Pamukove knjige, dobra kritika New York Timesa – i knjiga leti s knjizarskih polica. Protekle je godine to bila mjesavina ocekivanog i neocekivanog, nepredvidljivog. Americke je citatelje privlacila domaca, izborna stvarnost kao i promjene u drustvima nekih drugih zemalja, ali imali su i dovoljno vremena, i zelje, za bijeg od stvarnosti, u beletristicki svijet intriga.