Slavila se 50. obljetnica najstarijeg jazz-festivala u svijetu, onog koji se svakog kolovoza odrzava u Newportu, u saveznoj drzavi Rhode Island; zatim, otvaranje nove kuce jazza, pri njujorskom Lincoln centru; a bilo je i obilja albuma na kojima su razni jazz-umjetnici posegnuli u bogatu americku pjesmaricu, za starim songovima....
Iskazivanje stovanja velikim skladateljima americkih pop standarda nije nista novo u svijetu jazza. G. 2004, medjutim, dala je neuobicajeno veliki broj albuma, kako vokalista tako i instrumentalista, koji su zeljeli ili osjecali potrebu da na neki nacin vrate, da zahvale tim besmrtnim kompozitorima cije jednostavne melodije, s vremenom, postaju samo jos bolje.
Album pijanista i vokalista Harryja Connicka, Jr. – Only You – sa skladbama iz pedesetih i sezdesetih godina, bio je, protekle godine, jedan od najbolje prodavanih jazz-albuma; Connick je i aranzirao i orkestrirao svih 12 pjesama. Vrlo dobro su, tijekom godine, bili prodavani i albumi Anite Baker – My Everything - i Ala Jarreaua – Accentuate the Positive - i Diane Krall – The Girl In the Other Room, sa skladbama koje je uglavnom sama, i sa Elvisom Costellom, napisala. Uvrstila je, medjutim, i jednu Mosea Allisona, i samog skladatelja, vokalista i pijanista, covjeka kojega zovu i “William Faulkner jazza”.....
Zvijezde jazza sjale su punim sjajem u Newportu, za 50. obljetnicu Newport Jazz festivala, uz fanfare slicne predsjednickim inauguracijama. Harry Connick, Jr. tu je i poceo svoju turneju za album Only You. Nezaboravne nastupe imali su Dave Brubeck, Wynton Marsalis, Ornette Coleman i mnogi drugi. Najveca zvijezda festivala bio je, ipak, njegov utemeljitelj - George Wein, koji je, tijekom proteklih 50 godina, u Newport doveo sva najveca imena u svijetu jazza, od modernog i big banda, do Dixielanda i gospela.
Wein je svoje istinsko zanimanje, svoj istinski poziv, otkrio kad su mu bile 24 godine. Bilo je to 1950. U Bostonu je, s ustedjevinom od 5000 dolara, otvorio mali klub i poceo pozivati jazz-glazbenike, sa svih strana. I dolazili su sa svih strana i nastupali svakog tjedna. Cetiri godine kasnije, krenuo je, na njegovu inicijativu, Newport Jazz festival, koji ce glazbu, koja se to tada mogla cuti samo po malim, zadimljenim i opskurnim klubovima, popularizirati do nevjerojatnih razmjera. U intervjuu koji je povodom 50. rodjendana Newporta dao ekskluzivno za hrvatski program Glasa Amerike, slavni jazz-impresario George Wein je i rekao da je, za njega, upravo to najvece nasljedje Newporta...
George Wein: “Newport je iz temelja promijenio strukturu izvodenja jazza, izvukao ga, da tako kazem, iz nocnih klubova, postavio ga na mjesto na kojemu su ga mogle cuti tisuce ljudi umjesto samo par stotina.” Usput, Wein je pomogao prijateljima poput Dukea Ellingtona i Milesa Davisa i niza drugih da pridobiju ne samo publiku diljem Amerike, vec i onu globalnu.
Tijekom newportskih slavlja, George Wein, kojemu je danas 79 godina, rekao je: “Ja nikad necu moci u mirovinu.” Nakon cega je publika – ljubitelji koncertnog jazza - diljem svijeta s olaksanjem odahnula.
Wein je bio i jedan od dobitnika prestizne nagrade Nacionalne zaklade za umjetnost, za 2004. godinu. Medju drugima dobitnicima-jazz-umjetnicima, bili su i vokalistica i pijanistica Shirley Horn i trombonist Slide Hampton i saksofonist, rodjen na Kubi - Paquito D’Rivera, majstor na Hammondovim orguljama - Jimmy Smith, gitarist Kenny Burrell, te upravo preminuli klarinetist - Artie Shaw. Begin the Beguine zauvijek ostaje Artijeva!
Pred sam ulazak Amerike u drugi svjetski rat, casopis Time je pisao: Za njemacke mase, Sjedinjene Drzave znace – neboderi, Clark Gable i Artie Shaw.
Kad je prije nekoliko godina trebao napisati vlastiti epitaf, za Tko je Tko u Americi, Artie je skromno napisao: “Cinio je najbolje sto je mogao od materijala koji mu se pri ruci nasao.” Mladi Wynton Marsalis, nakon susreta sa Shawom, rekao je:”U tom covjeku ima povijesti!”
Shawa su mnogi i smatrali najboljim i najinovativnijim od svih jazz-klarinetista, vodjom nekih od najboljih orkestara i jednim od najodvaznijih i najsvestranijih licnosti u americkoj glazbi. Artie Shaw je umro u cetvrtak, tridesetog prosinca, u 94. godini zivota.......
Pobjednik, tocnije – pobjednica, prestiznog, sedamnaestog vec po redu Thelonious Monk Medjunarodnog jazz-natjecanja, koji se odrzava u Washingtonu i koje je za proslu, 2004. godinu, bio i posvecen jazz-vokalistima, bila je 28-godisnja vokalistica Gretchen Parlato, rodom iz Los Angelesa, sada zivi u New Yorku.
U New Yorku je, u listopadu, svecano otvorena monumentalna, velicanstvena nova kuca jazza – Frederick Rose Hall, u sklopu programa Jazz at Lincoln Center. Frederick Rose Hall ima tri dvorane za jazz-koncerte i nastupe, obrazovni centar, ucionice, studije i muzej slavnih, Jazz Hall of Fame.
U kolovozu, ljubitelji jazza obiljezili su 80 godina od rodjenja jedne od doista slavnih jazz-vokalistica - Dinah Washington. Dinah je, kad joj je bilo 19 godina, otkrio vibrafonist Lionel Hampton i od njene ljubavi za blues i gospel napravio jednu od najuspjesnijih karijera u povijesti popa i jazza. Dinah je umrla 1963, u Detroitu, od kobne mjesavine alkohola i tableta. Bilo joj je samo 39 godina.....
G. 2004, svijet jazza izgubio je neke od najposebnijih jazz-glazbenika – jednog od najboljih gitarista Barneyja Kessela; be-bop bubnjara Elvina Jonesa; saksofoniste Illionisa Jacqueta, Stevea Lacyja i Robina Kenyatte, trubaca Marka Ledforda.........i Raya Charlesa, koji je dirnuo srca ljudi diljem svijeta.
Film o Rayju, zbog fenomenalne glume Jamijea Foxxa, sasvim sigurno ce biti nominiran za Oscara, a zadnji album koji je Ray snimio – Genius Loves Company, izdan samo par mjeseci nakon njegove smrti, dobio je nedavno cak 10 nominacija za glazbenu nagradu Grammy. Medju njima su i one za kategoriju Najboljeg albuma godine i za Najbolju snimku godine – Ray Charles i Norah Jones u Here We Go Again......