U Sjedinjenim je Državama posljednjih godina izneseno na tisuće optužbi sličnih ovima protiv Ivana Čučeka, svećenika iz okolice Zagreba, koji je bio optužen za bludne radnje nad djecom. On neće ići u zatvor jer mu je zagrebački Županijski sud, kao sud drugog stupnja, presudu preinačio u uvjetnu.
U Americi su stotine svećenika osuđene za seksualno napastvovanje djece i mladih. Crkva je bila oštro kritizirana zbog pokušaja sustavnog zataškavanja tih slučajeva. S nama je Bojan Klima, koji će nam reći par riječi o razmjerima ovog problema u Americi, te kako se prema slučajevima pedofilije odnosi crkva, kako američke vlasti, a kako pak žrtve? Bojane, koliki su uopće razmjeri ovog problema?
Bojan Klima: Prema istraživanju koje je 2002. godine naručila katolička crkva, između 1950. i 2002. za seksualno zlostavljanje djece bilo je optuženo ukupno 4300 svećenika. U drugoj polovici dvadesetog stoljeća u Americi je djelovalo oko 110 tisuća katoličkih svećenika. Prema tome, za pedofiliju je bilo optuženo njih oko 4 posto. Treba napomenuti da je ovaj broj uzet iz crkvenih arhiva, koji dokumentiraju pritužbe vjernika – najčešće roditelja – te da ne odražava prijave od strane policije ili sudova.
Žorž Crmarić: Da se pregledaju policijske statistike, pritužbi bi vjerojatno bilo manje?
Bojan Klima: Vjerojatno, naime riječ je o delikatnom kaznenom djelu. Žrtva seksualnog napastvovanja, pogotovo težih oblika, viktimizira se zapravo dva puta. Jednom od strane počinitelja, a drugi put kad javnost sazna da je određena osoba žrtva napastvovanja, često i silovanja. Za pretpostaviti je da mnogi roditelji vjernici – pogotovo prije 40 ili 50 godina – nisu željeli izlaziti u javnost s ovakvim vrlo neugodnim slučajevima.
Žorž Crmarić: Katoličku se crkvu u Americi najoštrije kritiziralo zbog pokušaja da se slučajevi pedofilije među svećenicima zataškaju.
Bojan Klima: Takvih je slučajeva bilo – kako se čini – na stotine. Najpoznatiji je slučaj svećenika Johna Geoghana iz Bostonske nadbiskupije, kojeg je za seksualno napastvovanje, u razdoblju od 30 godina, optužilo čak 86 osoba – uglavnom bivših ministranata. Bostonska je nadbiskupija međutim na opetovane pritužbe roditelja odgovarala – seljenjem ovog svećenika iz jedne župe u drugu. U želji da zataška skandal, crkva je kako se čini svojim djelovanjem zapravo olakšavala ilegalne aktivnosti ovog svećenika. Ovaj svećenik danas, bez obzira na poodmaklu dob, služi višegodišnju kaznu zatvora.
Žorž Crmarić: Rezultat ovakvih skandala bili su brojni sudski sporovi, ne samo u ovom slučaju u Bostonu, već i u stotinama drugih mjesta…
Bojan Klima: Crkva je morala isplatiti žrtvama – najčešće bivšim ministrantima i sjemeništarcima – stotine milijuna dolara. Zbog toga su neke od biskupija – recimo ona Portlandu – proglasile bankrot. No, od financijskih posljedica, mnogo je bitnija javna isprika. Katolička se crkva u Sjedinjenim Državama, naime, ispričala žrtvama i njihovim obiteljima i time pokazala da shvaća što se dogodilo i prihvatila je odgovornost.
Žorž Crmarić: Uveden je i postupak efikasnijeg otkrivanja i bržeg sankcioniranja pedofilije od strane crkvenih vlasti…
Bojan Klima: Katolička crkva je uvela takozvani sistem nulte-tolerancije, prema kojem se seksualno napastvovanje neće više uopće tolerirati. Ovaj se sistem temelji na ideji da seksualno napastvovanje djece i mladih od strane svećenika nije samo nemoralna pojava već i zločin. Od župa se traže da sve pritužbe o ovakvim djelima prijave policiji, te da surađuju s istragom. Žrtve odnosno roditelje sama crkva treba informirati o njihovom pravu da pedofiliju prijave policiji. I – tu se očituje takozvana nulta tolerancija – nakon prvog dokazanog slučaja pedofilije, počinitelj se uklanja iz svećenićkih redova.
Žorž Crmarić: Jasno ostaje pitanje može li se takva nulta-tolerancija u potpunosti primijeniti.