U ovo predblagdansko vrijeme, mnogi Amerikanci će vidjeti jednu ili čak i više verzija klasika Charlesa Dickensa, "A Christmas Carol – Božićna pjesma". Ta je priča pretvorena u više od 150 filmskih i televizijskih adaptacija.
I kazališta diljem Amerike prikazuju verzije priče o Ebenezeru Scroogeu, škrcu koji otkrije vlastito čovjekoljublje kada ga na Badnjak posjete tri duha: duh prošlosti, duh sadašnjosti i duh budućnosti. Tradiciju scenskog prikaza započeo je sam autor, šezdesetih godina 19. stoljeća, kada je putovao u Sjedinjene Države da bi držao javna čitanja. Kako izvješćuje Susan Logue, njegov pra-pra-unuk Gerald Charles Dickens sada slijedi stopama slavnog pretka.
"Gerald Charles Dickens udahnjuje život Ebenezeru Scroogeu, duhu Marleya i ostalim slavnim likovima svog pra-pra-djeda jednostavno promjenom glasa, držanja i izraza lica. Glumac, producent i redatelj, suvremeni gospodin Dickens donosi svoju monodramsku verziju "Božićne priče" u Sjedinjene Države svake godine od 1996. Ove će godine održati 47 predstava u deset američkih saveznih država prije nego što se vrati kući, u pokrajinu Kent, u Engleskoj."
"Krasna stvar u vezi američke turneje jest da se ne zbiva samo u Bostonu, New Yorku i Los Angelesu, nego i u malim zajednicama. Tijekom godina, to je u meni pobudilo velike simpatije i prema ovoj zemlji i prema ljudima koji tu žive."
Zašto turneja u Americi? Je li "Božićna pjesma" stvarno popularnija sada u Sjedinjenim Državama nego u Engleskoj?
"Rekao bih da da. Ne da nije popularna u Engleskoj, nego je u Americi nevjerojatno popularna. Izvodio sam "Božićnu pjesmu" kod kuće, u Engleskoj, i netko mi je rekao da bih trebao otići u Ameriku, da bi je ovdje jako voljeli. Nisam to tada uzeo jako ozbiljno, ali kasnije sam bio pozvan na Dickensov festival u Galvestonu, u Teksasu, gdje je prijem bio fantastičan. Nisam ni sanjao da Amerikanci toliko vole Dickensova djela."
Charles Dickens je vlastitim očima gledao pretvorbu Božića u Engleskoj iz potpuno vjerskog svetkovanja u pravi blagdan, praćen ukrašavanjem kuće, razmjenjivanjem poklona i slanjem čestitki. U to je vrijeme princ Albert uveo u Britaniju prvu božićnu jelku.
A, iste godine kada je napisana "Božićna pjesma", u prodaji su se pojavile prve božićne čestitke. Sve se u vezi Božića mijenjalo, a Charles Dickens je, prije svega, bio sjajan novinar i izvjestitelj s pronicljivim okom promatrača, koji je svoja zapažanja znao iznijeti na način koji je publika voljela i onda, a voli i danas. "Božićna pjesma" je napisana 1843, a dvadeset godina kasnije, Dickens je imao svoja javna čitanja u Americi.
"Dickens je uvijek oduvijek volio kazalište; to mu je bila prava strast. Ustvari, najviše si je želio da bude glumac. Javna čitanja njegovih djela dala su mu priliku da iskaže svog skrivenog 'scenskog izvođača'. Njegove turneje u Americi bile su ogroman uspjeh: novine su pisale o redovima ljudi kroz nekoliko blokova zgrada, o prekrcanim kazalištima, gdje se sjedilo čak i na pozornici, jer Dickens nije želio da ljudi budu vraćeni kada su satima čekali na ulaznice. U to vrijeme, njegova su čitanja smatrana nevjerojatnim fenomenom."
Njegov pra-pra-unuk kaže da nikada nije želio slijediti stopama svog slavnog pretka. On, naime, glumi od devete godine i, kako kaže, uvijek se trudio da se distancira od slavnog Charlesa Dickensa, ne želeći da ga se doživljava samo kao pra-pra-unuka slavnog pisca.
Tek 1993, na 150. obljetnicu "Božićne pjesme", pristao je izvesti javno čitanje tog djela na način kako je to radio Dickens. Pripremajući se za različite glasove i likove shvatio je da u tome iznimno uživa. Od tada, Gerald Charles Dickens izvodi predstavu svake godine i – još uvijek uživa.