Stručnjaci koji se bave problemom korupcije kažu da ne postoji način za uklanjanje ljuske pohlepe koja stoji iza mnogih kaznenih djela te vrste. No, postoje vrlo efikasne strategije borbe protiv korupcije i u malim i u velikim, odnosno i u bogatim i u siromašnim zemljama. Jedna od strategija je govoriti otvoreno o problemu. Prema tome, naš pogled na korupciju počinje s procjenom globalnog dometa korupcije i pitanjem 'tko to plaća njezinu cijenu'.
Bivši direktor Enrona Ken Lay sučeljen je s procesom pred američkim saveznim sudom zbog knjigovodstvenog skandala koji je potresao Wall Street. Odvjetnici bivšeg ukrajinskog premijera Pavla Lazarenka zariču se da će se žaliti na osudu svog klijenta za iznuđivanje i pranje novca – zločine koje je Lazarenko počinio dok je bio premijer. A, u Meksiku, u jednom slučaju podmićivanja, objelodanjena je snimka koja povezuje istaknutog biznismena s moćnim političarom.
Ovi isječci iz 2004. nude samo brzi pogled na sliku korupcije. Stručnjaci podmićivanju pridaju cijenu reda veličine bilijuna dolara godišnje. Nancy Boswell iz organizacije Transparency International kaže da je to samo vrh ledene sante: "To ne uključuje pronevjere, niti bilo koje druge aktivnosti koje se mogu smatrati korupcijom: recimo, gradnja mostova koji ne vode nikuda, cesta koje ne idu nikuda, bespotrebnih projekata koji se grade na račun obrazovanja, zdravstvene zaštite i temeljnih usluga koje ljudima zaista trebaju."
Svake godine, organizacija Transparency International rangira zemlje prema tome kako građani doživljavaju integritet svoje vlade. Najnoviji rezultati pokazuju da većina zemalja ostvari manje od pet na ljestvici od deset stupnjeva. Svugdje, od Angole do Ekvadora i Azerbejđana, ta brojka ukazuje na izravnu vezu između korupcije i siromaštva. "U zemljama bogatim resursima, onima koje posjeduju naftu i druge prirodne izvore, još uvijek se vidi i enormno siromaštvo, a te iste zemlje se nalaze na dnu liste korupcije" - rekla je Nancy Boswell.
Premda su percepcije građana rječite, one ne obuhvaćaju čitavu priču. Bill Allison, iz Centra za javni integritet, kaže da zemlje koje javno otkrivaju detalje o korupciji mogu biti percipirane kao više korumpirane od onih koje takve informacije drže u tajnosti. Njegova organizacija ocjenjuje i rangira zemlje prema naporima koje ulažu u borbu protiv korupcije, i u vladi i u privatnom sektoru.
Stručnjaci kažu da stalna budnost organizacija i skupina koje upozoravaju na korupciju ima pozitivan učinak. Međutim, zemlje koje su ogrezle u korupciju vrlo teško otvaraju javnosti svoje knjige. Promjene se zbivaju iznimno teško jer strukture moći čine sve kako bi osigurale svoj korumpirani način rada.
U prosincu 2003, Ujedinjeni narodi su usvojili konvenciju protiv korupcije, koja je prvo međunarodno pravno oružje u kriminalizaciji i progonu krivaca. Nedavno je vlada Perua upravo tu konvenciju iskoristila za poziv Japanu da vrati izbjeglog bivšeg peruanskog predsjednika Alberta Fujimorija, optuženog za utaju javnih sredstava.
