U Sjedinjenim Državama s Danom zahvalnosti, koji su Amerikanci proslavili u četvrtak, počinje i sezona blagdana. Za mnoge – to znači gozbe u krugu obitelji i poslovne proslave za punim stolom. Međutim, za pisca Alana Richmana hrana nikada nije daleko – Richman je putovao diljem svijeta u potrazi za dobrim obrokom. Svoja iskustva skupio je u knjizi "Fork It Over – Neustrašive avanture profesionalnog gurmana".
Alan Richman pripisuje svoju ljubav prema hrani svojoj majci, koja je bila poznata po blinima sa sirom i drugim židovskim specijalitetima. Richman od mladih dana traga za kulinarskim savršenstvom – bilo da se radi o sušiju u Los Angelesu, tartufima u Francuskoj ili pici u Napulju. Iako nije uvijek zadovoljan onim što pronađe, ipak kaže da mu ni jedno putovanje nije uzaludno.
"Kada odete u restoran, otvaraju vam se vrata u cijelu zemlju. Ljudi vas služe, kuhaju za vas i serviraju vam hranu. Restorani bolje od bilo čega drugoga vam omogućuju da upoznate kulturu neke zemlje" - smatra naš sugovornik.
U svojoj novoj knjizi Alan Richman opisuje svoje gurmanske avanture koje su ga u proteklih nekoliko desetljeća vodile diljem svijeta. Tijekom petodnevnog boravka u Monte Carlu, odlučio je isprobati ručkove i večere u najboljim hotelima. U jednom trenutku vratio se u Sajgon, da bi ponovno probao hranu koju je jeo kao mladi vojnik u Vijetnamu. Na Kubi je otkrio da turisti jedu mnogo bolje od domaćih.
Posjet Šangaju pokazao je da taj grad više nije samo centar međunarodne trgovine, već i prava Meka za ljubitelje dobre hrane. "Taj je grad pun velikih restorana, u koje stanu tisuće gostiju, s ogromnim kuhinjama u kojima radi i više stotina ljudi. Hrana je fantastična. Tamo sam, na primjer, jeo zmiju. Problem je što vlada želi od Šangaja učiniti međunarodnu atrakciju, pa su pojedine četvrti posvećene međunarodnoj kuhiniji. U Šangaju sam zato jeo možda najgoru talijansku hranu u životu, ali i najbolju kinesku hranu koju možete zamisliti."
U knjizi "Fork It Over", Alan Richman opisuje niz trendova u američkom kulinarstvu - od pomame za polinezijskim restoranima tijekom šezdesetih, do novijeg trenda veganske kuhinje, u kojoj se izbjegava ne samo meso, već i mlijeko i jaja.
Richman također kritizira veliku popularnost pojedinih vrhunskih kuhara u američkoj javnosti, koji pišu bestsellere i imaju svoje emisije na televiziji. Kako kaže, hrana im je dobra, ali lanci restorana koje otvaraju – baš i nisu, jer je vrhunsko kulinarstvo nespojivo s masovnom proizvodnjom. On smatra da ne treba ići u vrhunske restorane da bi se jelo dobro. To je potvrdila i njegova potraga za najboljim sendvičem s tradicionalnim američkim mesom s roštilja u barbecue umaku, koja ga je odvela u saveznu državu North Carolinu.
"Mislim da je najbolje jelo američke kuhinje – barbecue, odnosno, meso u barbecue umaku. To jelo vjerojatno potječe od Španjolaca ili Francuza, ali vjerujem da su ga "usavršili" američki crnci. Za mene je najbolje jelo na svijetu sendvič s kosanom svinjetinom u barbecue umaku iz North Caroline" - rekao nam je Alan Richman.
Onima koji žele poći njegovim stopama, Alan Richman savjetuje da dobru hranu traže u restoranima koji su u vlasništvu obitelji: "Najbolju hranu na svijetu naći ćete u obiteljskim restoranima, gdje otac, majka ili brat kuhaju hranu koju razumiju, odnosno hranu s kojom su odrasli. Sve dok polaznici u kulinarskim školama uče lokalnu kuhinju svoje regije, na svijetu će biti dobre hrane."
Knjiga Alana Richmana "Fork It Over" objavljena je u izdanju izdavačke kuće HarperCollins iz New Yorka.