Među najvećim vanjskopolitičkim izazovima koji čekaju predsjednika Busha u drugom mandatu su Iran i Sjeverna Koreja. Što bi trebalo učiniti da se obustave nuklearni programi ovih zemalja?
Stručnjaci za vanjsku politiku kažu da će u sljedeće četiri godine administracija predsjednika Busha morati riješiti pitanje Irana i Sjeverne Koreje, kako bi spriječila moguće širenje nuklearnog oružja. Sjedinjene Države i Europa vjeruju da Iran pokušava proizvesti nuklearno oružje. Teheran kaže da je iranski nuklearni program usmjeren na proizvodnju električne energije. Lee Hamilton, bivši predsjedatelj Odbora Zastupničkog doma za međunarodne odnose, kaže da predsjednika Busha u vezi s Iranom čekaju teške odluke.
"Mislim da Sjedinjene Države već desetljećima nemaju jasnu i sveobuhvatnu politiku prema Iranu. Predsjednik Bush ima nekoliko opcija – može pokrenuti izravni dijalog s Irancima. Može uz pomoć diplomatskih i ekonomskih mjera pokušati izolirati Iran. Može upotrijebiti vojnu silu da bi uništio nuklearne objekte ili izazvao pad režima. Sve su to teške odluke, no mislim da će nešto morati učiniti, jer je očito da Iran radi na razvijanju nuklearnog oružja," kaže Hamilton.
Predsjednik Bush je jasno kazao da bi bilo neprihvatljivo da se Iran naoruža nuklearnim oružjem. Za Leona Fuertha, savjetnika za nacionalnu sigurnost bivšeg dopredsjednika Ala Gorea, ta izjava zvuči prilično zlokobno.
"Ukoliko znate što govorite, te riječi imaju posve jasno značenje. Zvuče baš kao zatezanje kokota na pištolju. No, u diplomaciji, pištolj možete i vratiti u opasač i pretvarati se da niste tako mislili," kaže Fuerth.
Europske vlade preuzele su čelnu ulogu u naporima da se iranski nuklearni program eliminira pregovorima. Iran je nedavno najavio da je postigao preliminarni sporazum s Britanijom, Njemačkom i Francuskom, no iranski tvrdolinijaši odmah su kritizirali tu najavu, a američki državni tajnik Colin Powell izjavio je da nikakvog sporazuma još nema. Što se tiče Sjeverne Koreje, Sjedinjene Države već nekoliko godina tvrde da i Pjongjang ima tajni program za razvoj nuklearnog oružja. Otada se Pjongjang povukao iz sporazuma o neširenju nuklearnog oružja, istjerao promatrače Ujedinjenih naroda i ponovno stavio u pogon nuklearno postrojenje koje je obećao razmontirati 1994.
Iako Washington već više od godinu dana težište stavlja na diplomaciju, šestostrani pregovori sa Sjevernom Korejom došli su na mrtvu točku. Michael O'Hanlon, vanjskopolitički stručnjak s Instituta Brookings, izjavio je da će predsjednik Bush morati odlučiti hoće li ubrzati diplomatski proces.
"Krećemo se prema statusu quo, prema kojemu je Sjeverna Koreja nuklearna sila, htjeli mi to priznati ili ne. A što takva situacija bude duže trajala, to će je biti teže promijeniti. Zato se treba pitati da li bi možda trebalo pronaći neku novu diplomatsku strategiju za rješavanje tog pitanja," kaže O'Hanlon.
Stručnjaci naglašavaju da Sjedinjene Države ne mogu probleme poput Sjeverne Koreje i Irana rješavati same. Bivši zamjenik pomoćnika državnog tajnika za Bliski istok David Mack kaže da Washington mora surađivati s drugim zemljama.
"Mi sami nemamo odgovore za pitanja nuklearne proliferacije. Morat ćemo ih rješavati u međunarodnom kontekstu. Morat ćemo biti spremni podijeliti našu čelnu ulogu s drugima. Budemo li spremni na suradnju, možemo steći solidarnost drugih," smatra David Mack.
Stručnjaci kažu da bi, za početak takve suradnje, Washington morao prvo popraviti odnose s nekim europskim vladama i obnoviti veze s NATO savezom, narušene američkom intervencijom u Iraku.