Linkovi

Kakva je budućnost naftnog sektora? (13/11/04) - 2004-11-12


Naftne kompanije ovih dana prijavljuju rekordne profite zahvaljujući vrlo visokim cijenama sirove nafte. Mnoge kompanije, medjutim, ne žele puno ulagati u istraživanja, jer su ranija iskustva pokazala da za brzim rastom obicno slijedi i brzi pad cijena. Među stručnjacima ima i onih koji vjeruju da bi svjetska proizvodnja nafte mogla doseći svoj vrhunac, te da bi cijene toj sirovini mogle još više porasti.

Većina stručnjaka za naftu vjeruje da će cijene početi padati, kako se gospodarski rast bude usporavao. No, što bi se dogodilo kada proizvodnja nafte ne bi mogla zadovoljiti potražnju? Takva pitanja zabrinjavaju ljude poput Matta Simmonsa, houstonskog investicijskog bankara, koji već trideset godina surađuje s energetskim sektorom.

"Sve sam više uvjeren da smo dostigli razinu na kojoj će postajati sve teže povećavati proizvodnju, a potražnja će nastaviti rasti."

Simmons također ukazuje da za sada nema alternativnog izvora energije koji bi zamijenio naftu.

"Nemamo alternativni plan za slučaj da nafte više ne bude dovoljno. Svijet troši sve više i više energije iz izvora koji se ne obnavljaju. Što ćemo učiniti kada se budemo morali zadovoljiti sa samo 98 posto postojeće ponude, pa zatim – sa 95 posto, pa sa 90 posto? Na to pitanje nemamo odgovora."

Naš sugovornik priznaje da većina stručnjaka u energetskom sektoru ne razmišlja kao on. Mnogi predstavnici naftne industrije ukazuju da nova tehnologija omogućuje eksploataciju nafte u područjima, koja su ranije bila smatrana bezvrijednima, te da, u raznim dijelovima svijeta, postoje nova naftna polja koja tek treba razviti. Prognoze o vrhuncu proizvodnje temelje se na matematičkoj formuli geofizičara Kinga Hubberta, koji je 1956. predvidio da će američka proizvodnja nafte doseci svoj vrhunac početkom sedamdesetih – što se i dogodilo. Koristeci se istom formulom, danasnji strucnjaci predvidjaju da bi svjetska proizvodnja nafte trebala kulminirati tijekom ovog desetljeća. Neki odbacuju te prognoze, no drugi, među kojima je i Richard Smalley, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1996, smatraju da je takav scenario moguc.

"Mislim da su argumenti o skoroj kulminaciji proizvodnje vrlo uvjerljivi. Ukoliko se ta prognoza ne ostvari, doista ćemo imati puno sreće."

Profesorica energetike Amy Jaffe sa sveučilišta Rice u Houstonu ne dijeli mišljenje Richarda Smalleya, ali se slaže da svijet mora naučiti štedjeti energiju. U tome bi – kaže ona –Sjedinjene Države trebale slijediti primjer drugih industrijaliziranih zemalja i razviti obuhvatan energetski plan.

"Japan ima drugo najjače gospodarstvo u svijetu, a gotovo uopće nije povećao potrošnju nafte. Evropska zajednica, koja također ima vrlo jako gospodarstvo, dapače je smanjila proizvodnju nafte. Zašto? Zato jer su uveli visoke poreze koji tjeraju ljude da štede. Imaju automobile koji manje troše. Koriste javni prijevoz. Francuska ima jaki nuklearni program, druge zemlje koriste snagu vjetra."

Na nedavnoj konferenciji o alternativnim izvorima energije, odrzanoj u Houstonu, čak i najoptimističniji pristaše alternativne energije složili su se da bi se njenim ubrzanim razvojem uštedjelo samo oko 10 posto sadašnje potrošnje fosilnih goriva. Zato je – bez obzira na to kada će proizvodnja nafte kulminirati – vrlo važno da se novi izvori energije počnu razvijati što prije.

XS
SM
MD
LG