Sve popularnije kriminalističke dramske serije ovih dana često polaze od forenzike i medicine. Glavni likovi rješavaju zločine ne uz pomoć povećala, već – analizom krvavih mrlja, fragmenata kosti i drugih dokaza.
Amerikanci, koji se ne mogu nasititi serije "Ekipa za očevid" sada mogu gledati verzije te serije koje su smještene u Las Vegasu, New Yorku i Miamiju. Ova serija prikazuje istraživanje zločina u znanstvenim laboratorijima, gdje glavni likovi identificiraju žrtve, utvrđuju kako su umrle i pomažu u hvatanju krivaca.
Između tjednih epizoda "Ekipe za očevid", ljubitelji ovog žanra mogu uživati u "Novim detektivima", "Forenzičkim dosjeima" i "Neriješenim slučajevima". Tu su i brojne knjige sličnog sadržaja. Među piscima ovog žanra možda je najpoznatija bivša forenzičarka Patricia Cornwall, koja kaže da je nagli napredak forenzike pojačao interes javnosti za ovu disciplinu.
"Kada gledamo neko tijelo ili dio odjeće, uvijek se pitamo ista pitanja: "Što to znači? Što je ova mrlja? Zašto je ovo poderano?" No, danas imamo objektivne metode koje nam mogu pomoći u interpretaciji tih hijeroglifa i otkrivanju – što se zapravo dogodilo," kaže Patricia Cornwall.
Sve veći broj mladih Amerikanaca odlučuje krenuti za primjerom likova s televizije i bira karijeru u forenzici. Sveučilišta diljem Sjedinjenih Država uvode nove kolegije i programe, te bilježe veliki porast interesa za forenzičke studije. Max Houck, direktor Inicijative za forenzičku znanost sa Sveučilišta West Virginije kaže da je njegov program počeo 1997. sa četiri studenta, a danas ih ima preko 500. No, kako upozorava, mnogi i odustaju od studija.
"Studenti gledaju "Ekipu za očevid" i misle da znaju što zapravo rade forenzičari. Većina ih ne shvaća koliko stručnog znanja ima u tom poslu. Kada dođu u naš program, na prvoj godini ih obaspemo biologijom i kemijom, i onda shvate da im se posao neće sastojati samo od vožnji u terenskim vozilima i nošenja policijske značke i crnih naočala," priča Houck.
S tom se ocjenom slaže i Kathy Reichs, forenzičarka i autorica niza knjiga o forenzici: "U praksi se ponekad sučeljavate s prilično banalnim slučajevima. Na primjer, nađete kosti u šumi, a zatim otkrijete da ih je tamo dovukao neki pas, koji ih je iskopao na groblju. Ponekad zna biti i dosadno."
Kathy Reichs upozorava da se u stvarnosti slučajevi rijetko rješavaju tako munjevito kao na televiziji. No, ipak, raduje je porast zanimanja za forenziku. Da su serije poput "Ekipe za očevid" pomogle njegovoj disciplini slaže se i Max Houck sa Sveučilišta West Virginije, koji aktualnu fascinaciju forenzikom uspoređuje sa svojedobnom fascinacijom svemirom. Kako kaže, nekada su djeca sanjala da postanu astronauti, a danas -da budu forenzičari. San će se ostvariti samo nekima, ali će svi ipak naučiti mnogo više o toj zanimljivoj disciplini.