Suđenja za ratne zločine pred domaćim sudovima u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, te Bosni i Hercegovini, otežavaju etničke predrasude, loša priprema procesa, te drugi faktori, tvrdi organizacija za zaštitu ljudskih prava Human Rights Watch u svom upravo objavljenom izvješću. Kako Tribunal za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije do kraja godine planira završiti sve istrage, mnogi će slučajevi biti saslušani pred sudovima u zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije, koji, u pravilu, nisu dovoljno spremni da ih obrade.
"Uspostava specijaliziranih sudskih ekipa za ratne zločine u te tri zemlje dobra je stvar, ali još uvijek će stotine slučajeva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini završiti pred redovnim sudovima," objasnio je Richard Dicker, direktor programa međunarodnog pravosuđa u organizaciji Human Rights Watch, te dodao: "U lokalnim sudovima, vide se predrasude prema etničkim manjinama, zastrašivanje svjedoka, te ometanje istrage od strane policije." U izvješću naslovljenom 'Pravda u opasnosti: suđenja za ratne zločine u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, te Srbiji i Crnoj Gori", organizacija Human Rights Watch, na 31 stranici teksta, preispituje suđenja koja su održana od 2000. godine, za zločine počinjene tijekom oružanih sukoba devedesetih godina na području bivše Jugoslavije. Više suđenja ta je organizacija i izravno pratila.
U izvješću se zaključuje da suđenja koja se vode pred redovnim sudovima posebice pate od etničkih predrasuda sudaca i tužitelja, loše pripreme procesa od strane tužitelja, neodgovarajuće suradnje policije u istrazi, loše suradnje između tih triju država u pravosudnim pitanjima, neučinkovitih mehanizama za zaštitu svjedoka, te nesigurnošću u procesuiranju zapovjedne odgovornosti.
Iskustva u Hrvatskoj - ističe se u izvješću - ilustriraju te probleme. Tijekom dosadašnjih suđenja održanih pred redovnim sudovima, organizacija Human Rights Watch zamijetila je ponavljanje istih slabosti: neproporcionalno velik broj Srba kojima se sudi za ratne zločine, u odnosu na broj Hrvata - pri čemu su optužbe protiv Srba nekad znatno slabije nego protiv Hrvata; korištenje grupnih optužnica koje ne specificiraju ulogu svakog pojedinačnog branjenika u provođenju zločina; raširena praksa održavanja suđenja u odsutnosti branjenika; te, konačno, osuđivanje Srba u slučajevima gdje dokazi nisu podržali optužnicu.
Što se zaštite svjedoka tiče, Hrvatska je najviše učinila na planu zakonodavstva, ali - kaže se u izvješću Human Rights Watcha - još je prerano za ocjenu efikasnosti primjene tog programa. Zakon o zaštiti svjedoka hrvatski je Sabor usvojio prošle godine, a stupio je na snagu 1. siječnja ove godine. No, u posljednjem izvješću Misije Organizacije za europsku sigurnost i suradnju u Hrvatskoj, ističe se da 'tek treba razviti pun program zaštite svjedoka'.
Human Rights Watch ističe da je poštivanje vladavine zakona i ljudskih prava temeljni uvjet za države zapadnog dijela Balkana u napredovanju ka članstvu u Europskoj Uniji. Ova organizacija poziva vlade u državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije da poboljšaju kvalitetu suđenja za ratne zločine pred domaćim sudovima primjenom mehanizama za zaštitu svjedoka, suradnjom država u pitanjima kaznenog progona za ratne zločine, te pojačanom obukom sudaca i tužitelja, kojima treba pružiti i podršku u radu i odgovarajuću zaštitu.