New York Times nas vodi iza kulisa izborne kampanje senatora Johna Kerryja, demokratskog predsjedničkog kandidata na izborima 2. studenog. Reportaža opisuje Kerryja kao pedantnog intelektualca kojeg zanimaju i najsitiniji detalji određenog problema.
Primjerice, novinar opisuje kako John Kerry sa svojim vanjskopolitičkim savjetnikom Richardom Holbrookeom – bivšim američkim ambasadorom u Ujedinjenim narodima i mirovnim izaslanikom za Balkan – raspravlja o nedavno objavljenom članku o situaciji u Iraku, autor kojeg je Peter Galbraith, bivši američki ambasador u Hrvatskoj.
“Intelektualna znatiželja je dobra karakteristika, no ona često ima i negativnu posljedicu - sporost u odlučivanju” – piše New York Times. Prije donošenja odluke John Kerry često mora konzultirati i po desetak prijatelja, suradnika i savjetnika.
Zapravo, Kerry i nema velikog menadžerskog iskustva – piše newyorški dnevnik - za razliku od Georgea Busha, koji je bio na čelu izvršne vlasti u Teksasu, a prije toga je bio u upravnim odborima nekoliko naftnih firmi. “Sporo odlučivanje dolazi pogotovo do izražaja kada Kerryjev izborni stožer mora brzo odgovoriti na kritike republikanaca. Izborna kampanja na nacionalnoj razini je nešto čemu se John Kerry tek privikava i još dosta mora naučiti” – navode se riječi neimenovanih poznanika demokratskog predsjedničkog kandidata.
New York Times također piše o mobilizacijskim naporima demokrata da registriraju nove glasače. Na posljednjih nekoliko predsjedničkih izbora glasavalo je tek neznatno više od 50 posto stanovnika koji imaju pravo glasa.
Istraživanja pokazuju da je među apstinentima više onih koji gravitiraju demokratima nego republikancima. Zbog toga je ove godine Demokratska stranka poduzela ogromnu mobilizacijsku akciju u saveznim državama Ohio i Florida, koje su vrlo bitne za izbornu pobjedu te gdje je rezultat vrlo neizvjestan.
Mobilizacijski napor temelji se djelomično i na analizi demografskog profila određenog područja – u nekim regijama, ovisno o imovnom stanju i etničkoj te rasnoj pripadnosti, prevladavaju simpatizeri demokrata, a u nekima simpatizeri republikanaca.
Iako obje stranke nastoje registrirati nove glasače, New York Times izvještava da su demokrati uspješniji. U odnosu na 2000. godinu, u siromašnijim i manjinskim izbornim okruzima u Ohiou – gdje su u pravilu simpatije na strani demokrata - stopa registracije glasača premašila je 250 posto. U imućnijim okruzima – gdje više vole republikance – stopa registracije novih glasača iznosi tek 25 posto.