Vodeći američki izdavač biomedicinskih časopisa, Cell Press, nedavno je objavio novu izdavačku politiku prema kojoj će putem interneta omogućiti besplatan pristup svojim izdanjima godinu dana nakon njihovog objavljivanja.
Otvaranje arhiva tvrtke Cell Press naišlo je na odobravanje, ali i na podozrenje. Neki, naime, smatraju da se radi o obrambenoj odluci u sve žešćoj bici oko troškova pretplate na znanstvene časopise, naročito troškova koji pogađaju sveučilišne biblioteke. Direktor biblioteke Sveučilišta Georgije, Bill Potter, kaže: "Prosječno potrošimo pet milijuna dolara godišnje na časopise, a za tu svotu dobijemo 11 tisuća naslova. Dakle, jedan nas prosječno košta 400-500 dolara. Mi to više ne možemo priuštiti. Odnosno, ako kupimo znanstvene časopise onda nemamo dovoljno novca za knjige i za časopise s područja društvenih znanosti".
Ekonomika izdavanja znanstvenih časopisa pomalo je čudna. Znanstvenici-autori nisu plaćeni, a uredništvo uključuje u cijenu trošak upućivanja članka na kontrolu drugom znanstveniku. Glavna direktorica Cell Press-a, Lynne Herndon, brani cijenu pretplate njihovih izdanja: "Pretplatnici naših izdanja uvijek su dobijali jako dobru vrijednost. Časopis “Cell” se objavljuje 26 puta godišnje tako da je njegova cijena još uvijek jako niska u odnosu na neka druga znanstvena izdanja – ne sva, ali neka".
Časopis “Cell” se tiska u 12 tisuća primjeraka, a pojedinačna pretplata iznosi 160 dolara, kako za magazin tako i za internet pristup. Međutim, institucije plaćaju šest puta toliko za tiskano izdanje, a pristup preko interneta može koštati i do deset tisuća dolara što ovisi o veličine biomedicinskog programa na sveučilištu. Pretplata institucija na znanstvene časopise povećava se znatno brže nego inflacija, kaže Rick Johnson iz jedne organizacije koja okuplja istraživačke sveučilišne knjižnice: "Između 1986. i 2002. godine oni su podigli cijene svojih izdanja za 227 posto. U istom razdoblju, pokazatelj maloprodajnih cijena u Sjedinjenim Državama povećao se za svega 64 posto".
Postoji i drugi oblik pristupa stručnim publikacijama koji je besplatan za korisnike. Štoviše, znanstvenici su ti koji moraju platiti 1,500 dolara da bi njihov članak bio uvršten u besplatan časopis izdavača. Prerano je reći hoće li besplatan pristup stručnim znanstvenim časopisima zamjeniti tradicionalni oblik znanstvenog izdavaštva no čini se da u posljednje vrijeme ima sve više pristaša.