Svake godine, prvi ponedjeljak u rujnu, u Sjedinjenim se Državama slavi kao Dan rada. To je dan kada se odaje počast doprinosu američkih radnika slobodnom i prosperitetnom društvu.
Priča o radu u Americi, priča je o poduzetništvu, viziji i marljivosti koji su divljinu pretvorili u najveću svjetsku ekonomsku silu. To je priča o ljudima iz mnogih zemalja koji su postali jedna nacija, o uposlenicima koji su vremenom postajali poslodavci, o robovima koji su postali slobodni građani, o građanima koji su stvorili vladu da im služi, a ne da im bude gospodar.
Američki radnici su iskoristili svoju političku moć kako bi uspostavili standarde rada koji su među najvišima u svijetu. Radnicima je dano pravo da se udružuju u slobodne i neovisne sindikate, te da skupno pregovaraju sa svojim poslodavcima. Prisilni rad je zabranjen. Sigurni uvjeti rada, poštene nadnice, osiguranje u slučaju neuposlenosti, ograničenja na rad djece, osmosatni radni dan, te druge pogodnosti propisane su zakonom. Diskriminacija na poslu po osnovi rase, spola, vjerske ili etničke pripadnosti je zabranjena. Socijalno osiguranje i zdravstvena skrb osigurani su za starije i invalidne osobe.
U vrijeme kada većina Amerikanaca slavi praznik Dan rada, predsjednik Bush kaže da su Sjedinjene Države 'zahvalne onim američkim uposlenicima koji taj dan rade'.
"To su pripadnici vojske Sjedinjenih Država koji pobjeđuju u ratu protiv terora. Rat protiv terora se nastavlja zato što mi volimo slobodu. To se neće promijeniti, a naši neprijatelji mrze slobodu. Rat se nastavlja i zato što su neki okrutni ubojice prisvojili čitavu jednu vjeru. Rat se nastavlja zato što mi nećemo odustati," kazao je.
Američki sindikalni čelnik Samuel Gompers jednom je rekao: 'Što je pravo jednog čovjeka, pravo je mnogih.' Američki radnici su se miroljubivim, demokratskim sredstvima uspješno izborili za prava koja zaslužuju i svi drugi radnici, bilo gdje u svijetu.