Predsjednik Bush pokušat će na izborima ove jeseni osvojiti još jedan mandat – što nije pošlo za rukom njegovom ocu 1992. Četiri godine nakon predsjedničkih izbora koji su podijelili Ameriku, očekuje se još jedna tijesna utrka.
20. siječnja 2001, George Bush položio je svečanu prisegu i postao 43. predsjednik Sjedinjenih Država. Predsjedničku dužnost preuzeo je nakon jednih od najkontroverznijih izbora u američkoj povijesti. Nakon višetjedne neizvjesnosti, Vrhovni sud je odlučio o ishodu izbora, zaustavivši ponovno prebrojavanje glasačkih listića na Floridi. Na dan inauguracije, koji su pratile kiša i susnježica, predsjednik je održao govor pun optimizma. Obećao je novo razdoblje uljudnosti na američkoj političkoj sceni te odluke koji će se temeljeti na – kako je rekao - "suosjećajnom konzervativizmu". No, u jutro 11. rujna 2001, kada su teroristi napali New York i Washington, situacija se uvelike promijenila.
To je potresenoj naciji poručio i sam predsjednik, nekoliko sati nakon napada. "veliki narod pokrenuo se da bi branio našu veliku naciju. Teroristički napadi mogu potresti temelje naših najvećih zgrada, ali ne i temelje Amerike".
Tri dana kasnije, predsjednik je obišao New York, gdje se na ruševinama Svjetskog trgovinskog centra obratio spasilačkim ekipama, koje su burno pozdravile njegov dolazak. "Čujem vas. Cijeli svijet vas čuje. A oni koji su srušili ove zgrade, uskoro će čuti nas".
Nekoliko tjedana kasnije, Sjedinjene su Države napale Afganistan i svrgnule ekstremistički talibanski režim. Nekoliko mjeseci kasnije, predsjednik Bush je već počeo spominjati još jedan mogući front u ratu protiv terora – Irak. "Neću čekati da me događaji prestignu, dok opasnosti jačaju i bliže nam se".
Mogućnost invazije na Irak podijelila je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda i udaljila neke od američkih saveznika. 19. ožujka 2003. predsjednik Bush objavio je početak operacije "Iračka sloboda". "Moji sugrađani, dok ovo govorim, američke i koalicijske snage započinju vojne operacije kojima je cilj razoružati Irak, osloboditi narod te zemlje i obraniti svijet od ozbiljne opasnosti".
Saddam Hussein relativno je brzo uklonjen s vlasti, a predsjednik je u svibnju na jednom nosaču zrakoplova, pod natpisom "Mission Accomplished – Misija je ostvarena", objavio kraj glavnih borbenih operacija. No, nasilje u Iraku nije prestalo, ni nakon što je Saddam uhvaćen. Predsjednikovi protivnici počeli su dovoditi u pitanje razloge za kretanje u rat. Irak bi mogao biti presudno pitanje na dolazećim predsjedničkim izborima. Predsjednik Bush je nakon napada na New York i Washington, te invazije Afganistana, bio vrlo popularan, no njegova je popularnost posljednje dvije godine počela padati.
John Fortier, politički analitičar iz Instituta American Enterprise u Washingtonu, kaže da predsjednikova popularnost u novije vrijeme bilježi ne veliki, ali ipak zabrinjavajući pad. "Nekako je na sredini. Popularnost mu nije jako pala, ali nije ni jako visoka pred izbore. On je na samom rubu - između uspjeha i neuspjeha".
Neki ratnodopski predsjednici lako su osvojili još jedan mandat, dok su drugi bili poraženi ili su odustali od još jedne kandidature. Steven Hess iz Instituta Brookings kaže da će za predsjednika Busha presudno pitanje biti – smatra li američka javnost sukob u Iraku pravednim ratom ili ne. "Predsjednik ni u kojem slučaju nije odgovoran za napade na New York i Washington, ali je odgovoran za rat protiv Iraka. Ameriku je u Irak odvela njegova vizija".
Predsjednik Bush je, nakon Johna Quincya Adamsa, tek drugi američki predsjednik, kojem je i otac bio predsjednik. Adams je početkom devetnaestog stoljeća uspio osvojiti samo jedan mandat. Mnogi se pitaju – hoće li se predsjednik Bush upisati u povijest kao jedini sin bivšeg predsjednika koji je osvojio dva mandata.