Americki knjizevnik, filozof i naturalist Henry David Thoreau, pristalica Emersonovog transcedentalizma, pokreta koji je zastupao monizam, individualizam, odbacivanje vanjskih autoriteta, ostavio je dubokog i trajnog utjecaja na misao i knjizevnost Sjedinjenih Drzava. Zagovornik iskonske povezanosti covjeka i prirode, Thoreau je ljudski duh i stavljao iznad materijalizma i iznad drustvenog konformizma. Ovaj je mjesec obiljezena 150. obljetnica izdanja njegovog najslavnijeg djela – Walden ili Zivot u sumi, elokventnog opisa njegovog eksperimenta u zivljenju s prirodom i od prirode, na nacin nekoga koji se u samocu i povukao iz duhovnih pobuda.
“U sumu sam otisao jer sam zelio zivjeti sporo i promisljeno, suocavati se samo s onim sto je u zivotu bitno i jer sam zelio vidjeti mogu li iz toga nauciti nesto kako ne bih, kad mi dodje vrijeme za umrijeti, otkrio da nikada nisam niti zivio.” Na Dan nezavisnosti, cetvrtog srpnja 1845, kad mu je bilo 28 godina, Thoreau, s diplomom sa Harvarda, napustio je obitelj i svoje mjesto ucitelja u rodnom Concordu, savezna drzava Massachusetts, povukao se na obliznji Walden Pond, i tim cinom proglasio osobnu nezavisnost od drustva. U zelji da zivi zivotom lisenim svih materijalnih uzitaka, Thoreau je, dvije godine, dva mjeseca i dva dana, zivio, jednostavnim zivotom, u jednostavnoj kolibi koju je sam izgradio, u sumi, na obali Walden jezera. Setao, prirodu promatrao, na zemljistu oko kolibe vlastito povrce uzgajao, i citao, citao sve sto mu je pod ruku doslo – klasike, putopise, knjige o botanici, zoologiji, filozofiji, politici, ekonomiji....i detaljne biljeske o vlastitim aktivnostima i razmisljanjima u svoj dnevnik unosio. Walden, jedinstveno djelo tog covjeka od nacela, kronika je njegovog eksperimenta u samostalnom nacinu zivota, neovisnom o drugima, jednostavnom i temeljnom, kakvog nam je priroda darovala. Thoreau se nije za pustinjacki nacin zivota odlucio zato jer je mrzio covjeka. Bas naprotiv! “Ako covjek ne ide u korak s drugima,” pisao je, “mozda je to stoga sto koraca uz bubanj nekog drugog telala. Treba ga pustiti, ma koliko odmjerena i daleka ta melodija bila.” Nije Thoreau tih 26 mjeseci zivio ni zivotom pravog pustinjaka. Cesto je odlazio do Concorda, pomagao, na razne nacine, obitelji i susjedima, cijeloj zajednici Concorda, a cesto je u njegovu kolibu navracao i neki od njegovih rodjaka ili prijatelja. “Vise sam posjetitelja imao kad sam u sumi zivio,” pisao je Thoreau u poglavlju “Posjetnici”, “nego u bilo kojem drugom razdoblju mog zivota.” “Tri sam stolice imao,” pisao je, “jednu za samocu, dvije za prijateljstvo, tri za drustvo.” U panteonu americke knjizevnosti, Thoreauov Walden stoji rame uz rame s divovima kakvi su Moby Dick, Hermana Melvillea, i Vlati trave, Walta Whitmana. Remek-djelo za svaki ozbiljniji popis americkih knjizevnih naslova!
U sumi kraj Waldena, i u svim svojim djelima, Thoreau je krcio put za promisljeni nacin zivota – filozofiju koja je ustrajala na tome da se pojedinac ne oslanja ni na drzavu ni na drustvo ni na Boga ni na povijest, kao vodilju svog zivota, vec na prirodu i na sebe samoga. Artikulirao je misao da ljudi jesu dio prirode i da, i kao pojedinci i kao drustvo, funkcioniraju najbolje ako su, ili kad postanu, svijesni te cinjenice. Poput svog susjeda u Concordu, i bliskog prijatelja, Ralpha Walda Emersona, i Thoreau je bio transcedentalist, vjerovao cvrsto u “bozansku dostatnost pojedinca.” Thoreauov Walden radikalna je knjiga, u onom najbitnijem, najosnovnijem smislu – potice nas na razmisljanje o zivotu i nacinu na koji ga zivimo, ali Thoreau nam ne govori kako bi trebalo, nego citatelja tjera da dobro sam razmisli zivi li zivotom kojim doista zeli zivjeti i trazi od njega da se s postojecim stanjem nikada ne miri. Walden je moguce citati na vise nacina - kao opis Thoreauova zivota u potpunom skladu s prirodom (Thoreaua i smatraju “ocem pokreta za zastitu prirode,” a Walden Pond, proglasen Nacionalnim povijesnim znamenjem, “rodnim mjestom” tog pokreta); moguce ga je citati i kao satiru na temu zivota u 19. stoljecu; najsnazniji je, ipak, kao filozofsko djelo, kao duboka duhovna poruka, stoga - i duboko uznemiravajuca za mnogog citatelja. Na svakog koji je od citanja Waldena odustao, nebrojeno je onih koji Thoreauovu knjigu citaju gotovo kao Bibliju. Svjetski priznati klasik americke literature, Thoreauov Walden, u smislu broja izdanja na stranim jezicima, najcesce je, kazu, i prevodjeno od svih americkih knjizevnih djela. Samo na japanskom jeziku postoji 13 izdanja Waldena! U Thoreauovom Drustvu, u Concordu, koje od svog osnivanja, 1941, sluzi kao svojevrsna riznica Thoreauviane, cuvaju se doslovno stotine i stotine prijevoda Thoreaua na strane jezike. U Sjedinjenim Drzavama, postoji oko 80 razlicitih izdanja Waldena i sva se, danas, vrlo dobro prodaju, daleko bolje nego ono prvo, prije 150 godina. U medjuvremenu, Walden, kao i Thoreauov esej Walking, citali su i pjesnici William Butler Yeats i Robert Frost i naturalist John Muir, jer Thoreau, koji u Waldenu kaze:” U prirodi je spas svijeta...Zivot u nasem selu stagnirao bi da nema neistrazenih suma i livada oko njega,” bio je i prvi u Sjedinjenim Drzavama koji je artikulirao i etiku zastite prirode i prirodnih bogatstava.
Sva pitanja koja Thoreau postavlja u Waldenu i danas su relevantna, danas, zapravo, jos relevantnija nego prije 150 godina. I u ovoj nasoj eri Interneta, mobitela i cega sve ne, jos uvijek je veliki broj onih koji citaju Walden, koji “odlaze u sumu,” slijedeci Henryja Davida Thoreaua, u potrazi za odgovorima na pitanja – kako zivjeti jednostavno u svijetu koji je tako kompliciran postao?, je li zaista vazno kakav auto vozimo?, koliko novca zelimo, a koliko nam je potrebno?, i je li vaznije akumulirati novac i sve ono sto njime kupujemo ili je vaznije svake veceri s obitelji za stol sjesti, zajedno, i onu “drugu stolicu” cesce ponuditi, za prijateljstvo? “Budite Lewis i Clark vlastitih rijeka i oceana,” pise Thoreau u zakljucku Waldena, “istrazujte prostore na nekim visim sirinama.” Zadaca ne tako laka, danas kao ni onda, ali od Thoreaua, mnogi priznaju, boljeg vodica nema!
Jednako znacajan kao i Walden, objavljen 9. kolovoza 1854, Thoreauov je esej Civil Disobedience, Gradjanska neposlusnost, objavljen 1849. godine. Taj su, pak, citali Mahatma Gandhi, Martin Luther King, John Kennedy, pripadnici danskog pokreta otpora, cetrdesetih godina, protivnici McCarthyja, pedesetih, borci protiv apartheida, sezdesetih, anti-ratni aktivisti, sedamdesetih godina....svi su se oni, u borbi protiv nepravde, sluzili Thoreauovim taktikama pasivnog otpora. Thoreau, inace vatreni abolicionist, taj je esej napisao nakon sto je, zbog vlastitog, svijesnog cina gradjanskog neposluha - odbijanja placanja poreza, glasacku pristojbu koja se tada placala, zavrsio u zatvoru Concorda. Nije zelio, naime, svojim novcem, podrzavati vladu zemlje u kojoj je “sestina stanovnistva bila u ropstvu,” a ni financirati njen rat koji je s Meksikom vodila tada.
Iako je umro mlad, u dobi od samo 45 godina, sestog svibnja 1862, Henry David Thoreau, “mudrac iz Concorda,” ostavio je mudre rijeci za sva vremena. U Gradjanskoj neposlusnosti:”Nikad nije prekasno odreci se predrasuda” i “Najbolja je vlada ona koja najmanje vlada.” U Waldenu:”Vrijeme je samo rjecica na koju ponekad idem pecati. Ona mirno protjece dalje, vjecnost ostaje.” Henry David Thoreau je bio jedna nemirna rijeka, koja je svoje korito duboko zaderala.