U Americi se posljednjih godina dosta raspravlja o reorganizaciji obavještajnih službi. Ideja koja se u tim raspravama nametnula je – veća centralizacija postojećih 15 obavještajnih agencija. Međutim, čuju se i mišljenja da se u organizacionom smislu ne bi trebalo ništa mijenjati.
Sjedinjene Države raspolažu s vjerojatno najsposobnijim i najvećim obavještajnim aparatom na svijetu. On je uz to i najskuplji – kaže Jay Farrrar, stručnjak koji radi u Centru za strateška i međunarodna istraživanja: "Sjedinjene Države godišnje na obavještajne djelatnosti potroše oko 40 milijardi dolara. Taj novac odlazi nizu obavještajnih agencija. CIA, Središnja obavještajna agencija, tek jedna je od njih. U CIA-i radi 13-14 tisuća ljudi. U nekoliko obavještajnih odjela Ministarstva obrane radi između 75 i 80 tisuća ljudi. Uz CIA-u i Pentagon, postoje i drugi, manji, obavještajni odjeli – u Državnom tajništvu, u FBI-ju, ministarstvu financija, te u nekoliko drugih vladinih ustanova."
Sve skupa, na obavještajnim poslovima u agencijama američke vlade radi između 120 i 140 tisuća ljudi.
Sjedinjene Države prikupljanju obavještajne podatke na svim stranama svijeta. Priroda ovog posla je takva da se uvijek više govori o neuspjesima obavještajaca. Njihovi se uspjesi – zbog budućih akcija i povjerljivosti izvora informacija - uglavnom drže u tajnosti.
Jedan od najvećih neuspjeha američke obavještajne zajednice zbio se 11. rujna 2001. Neovisno provedena istraga pokazala je da američki obavještajci nisu bili svjesni kakvu ozbiljnu opasnost predstavlja teroristička mreža al-Qaida. Osim toga, suradnja, odnosno koordinacija između američkih obavještajnih službi nije bila dobra. Zbog toga je neovisna istražna komisija predložila da se osnuje ured direktora svih obavještajnih službi, te da se ove agencije - i vojne, i civilne - više centraliziraju.
O ovom su prijedlogu američki stručnjaci podijeljeni. Charles Pena iz washingtonskog Instituta Cato smatra da centralizacija nije dobra ideja: "Postoji razlog zbog čega postoji 15 obavještajnih agencija, i zbog čega ne postoji jedan zajednički šef. Taj razlog glasi – dobro je da postoje različita mišljenja, da se o njima raspravlja, da je netko za a netko protiv. S obavještajne točke gledišta zdravo je da postoje razlike, jer špijunaža nije empirijska znanost."
Imenovanje direktora svih obavještajnih službi kritizira se i zbog toga što bi se time stvorio i novi, dodatni, birokratski ešalon. Jay Farrar napominje da sama reorganizacija obavještajnog aparata neće spriječiti nove terorističke napade na Ameriku. “Obavještajni propusti se stalno događaju, jer u borbi protiv terorista griješe i policija a i obavještajne službe – bez obzira da li su centralizirane ili de-centralizirane.. “. Jay Farrar i drugi stručnjaci upozoravaju da se u reorganizaciju obavještajnog aparata ne bi trebalo srljati.