Dr. Lee Sweeney je vrlo zaposlen čovjek: naime, otkako je ovaj znanstvenik Sveučilišta Pennsylvanije otkrio da se ugradnjom jednog specifičnog gena može povećati mišićni rad kod štakora, on je preplavljen pozivima i email porukama kojima ga se moli za intervenciju na ljudima … točnije sportašima, kojima ni izmjena gena ne izgleda kao prevelika cijena za osvajanje zlata.
U pokušaju da zaobiđu testove Svjetske agencije protiv dopinga, neki se sportaši okreću laboratorijima koji proizvode lijekove za povećanje sportskog učinka koji se ne daju otkriti postojećim testovima. Međutim, slijedeća velika stvar u svijetu dopinga – kako tvrde stručnjaci – neće biti lijekovi, nego genska terapija: manipuliranje DNK kako bi se povećale sportske sposobnosti na način koji bi praktički bilo nemoguće otkriti.
Stručnjaci – a među njima i dužnosnici Međunarodnog olimpijskog odbora – smatraju da se sjena genetskog dopinga već nadvija nad vrhunski sport. “Je li to već postala stvarnost atletike, nitko ne zna,” kaže dr. Theodore Friedman, član Svjetske agencije protiv dopinga i stručnjak za terapiju transferom gena, te dodaje: “To će svakako postati stvarnost u vrlo bliskoj budućnosti.” Neki drugi stručnjaci tvrde otvoreno da bi o genetskom poboljšavanju tijela sportaša u atletici već trebalo brinuti na sadašnjoj olimpijadi u Ateni.
Originalno otkriće dr. Sweeneya nastalo je kao rezultat istraživanja moguće terapije za mišićnu distrofiju, a gen o kojemu je riječ kontrolira proizvodnju takozvanog ‘insulin-like growth factor 1’, odnosno IGF-1. Rezultati studije – objavljene u časopisu “Journal of Applied Physiology”, u ožujku – ukazuju da bi zdravim ljudima – u slučaju da im bude ubrizgan IGF-1 – mišići postali jači i bez ikakve dodatne tjelovježbe. Što se elitnih sportaša tiče, koristi bi bile mnogo veće s produženjem trajanja učinaka treniranja, te bržim prebolijevanjem ozljeda.